tupac´s life

petak, 27.07.2007.

POST O MENI

IME:Josip
PREZIME:zaboravio
NADIMAK:Jope
GODINA:15
RAZRED:opet 1. srednji
ŠKOLA:bio sam strojarska škola za industriska i obrtnićka zanimanja(METALNA)
DATUM ROĐENJA:19.3.1992
MOJ STIL:hlaće ispod guzice, duže majce da mi se šupak ne smrzne
OBITEL:2 glupe sestre koje treba na najgori naćin ubit, još imam mamu i tatu koji mi i du na živce
MRZIM:školu, pisat, pedere, idiote, rano se butit npr. u 14:00h po ljeti a, po zimi u 7:05h, sestre, ućit i još jednu posebnu osobu..............?????????
VOLIM:pit, cigare, spavat, drkat, dbz, Hip-hop i rap ...
SLUŠAM:hip-hop i rap
MOTO:1.zakoni su tu da se krše
2.jedno mse živi
RIJEĆI ZA KRAJ:ubitese

- 04:23 - cOmEnTiRaJ... SaMo(146) - pRiNtAj - #

četvrtak, 26.07.2007.

EVO...?

Evo imam novi 2pac dizajn a i novi post, pitate se gdije je taj post, <-evo upravo ga čitate!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Vi odlućite koj je dizajn BOLJI

- 02:07 - cOmEnTiRaJ... SaMo(34) - pRiNtAj - #

četvrtak, 12.07.2007.

2pac

7.9.1996. 2pac Amaru Shakur upucan je od PLAČENIH UBOJICA, koje je poslao NORTIOS B.I.G! 6 dana kasnije srce mu je odustalo,no za mnoge on i dalje živi jer BOGOVI RAP-a NE UMIRU!

- 19:04 - cOmEnTiRaJ... SaMo(120) - pRiNtAj - #

HIP-HOP/RAP informacije i 2pac spotovi

2pac-Hit em up

KRATKA POVIJEST RAP-a/HIP-HOP-a

Početak hip-hop-a/rap-a
Rap i Hip-Hop su još uvijek nešto novo za javnost, nešto što je uhvatilo značajnije korijene tek zadnjih pet godina. Nadalje, ne postoji jedan solidan autoritet koji bi mogao pričati o tome, osim mozda Slavin Balen, voditelj emisije Rap Attack. Postoji doduše niz starijih ljudi, "old schoolera" koji nam mogu reći kako je to izgledalo u njihovo vrijeme, ali originalna "newyorška" priča i dalje ostaje nerazjašnjena. Afrika Bambaataa je pričao nešto o tome.
Ipak, se smatra da je važno pokušati ispričati takvo što jer, citiram Public Enemy, "If you dont know your past, then you dont know your future." Mnogi klinci koji danas slušaju rap ne znaju ništa o tome.

"History shouldnt be a mistery,
Our story is real history,
Not his-story!" - Public Enemy

Priča počinje sredinom sedamdesetih u Bronxu i Harlemu, na partyjima i otvorenim "block" partyjima. Tamošnji portorikanci i crnci su se dosjetili praviti partyje u getoima na otvorenom - postavili bi nasred parka ili ulice mali stage za DJ-a, struju bi prištekali na najbližu banderu, doveli live bubnjare, svirače, te prašili sve do kasno u noć, ili dok ih murja ne bi rastjerala. Svima se tada činilo da je to puno bolje od svakodnevnih ubijanja i života u bandi. Ne samo da su ljudi neprestano pogibali na ulici u međusobnim sukobima, već je i murja formirala specijalni odred "Purple mothers" koji se sastojao od vijetnamskih veterana, zaduženih za suzbijanje bandi svim raspoloživim sredstvima. Brutalnost takvih odreda je ponekad bila zastrašujuća. Nakon nekog vremena ljudi su se zasitili nasilja, te su takvi block partyji kao svojevrsno preusmjeravanje negativne energije i frustracija ubrzo postali vrlo popularni.

DJ-a koji su tada pustali muziku na block partyjima je bilo mnogo, ali trojica koji su se istakli u to doba, i čiji partyji su bili najposjećniji, su važna za hip-hop kao kulturu i rap kao muziku,a to su Kool DJ Herc, Afrika Bambaataa, i Grandmaster Flash.

Kool DJ Herc je zapravo počeo kao crtač grafita, ali se ubrzo prebacio na puštanje muzike. On bi obično koristio karipski "sound system" kao model za sastavljanje svog ozvučenja na partyju, a stvari koje je puštao su bile uglavnom nepoznate. On je prvi isfurao izraz B-boys. B-boys nisu postojali dok ih Herc nije tako nazvao. Njegovim riječima: "B-boys znači Boys that break. Ne moraš brejkati da bi bio b-boy." B-boy izraz je predstavljao nekoga tko bi u getou izašao navečer van, nabrijan da nešto razvali. Dok je puštao stvari, Herc bi neprestano zabavljao publiku preko mikrofona s forama tipa "All the ladies in the house - lemme hear ya say Hooooo!" Uglavnom, Herc je s takvim štosevima postao "baza" hip-hopa, te ga danas svi zovu "The godfather of hip-hop"! On je pokazao ono sto će postati osnova da su glazbeni instrumenti nepotrebni. Ono što ti treba je DJ s gramofonima da pušta beatove i breakove, bubnjar ili pak sintisajzerska, te mikrofon. Kool Herc je također bio i prvi koji je kupovao ploče iskljućivo zbog možda svega petnaestak sekundi dugačkih instrumentalnih dijelova, koji su se idealno uklapali u breakove dok je puštao mjuzu. Nisu mu trebale čitave ploče, trebao mu je samo ritam na jednoj, i instrumentalni break na drugoj ploči, a onda bi sve to zajedno umiksavao u odgovarajućem trenutku.

Afrika Bambaataa i Flash su kasnije "nadogradili" Hercovu viziju priče, a Bam će kasnije svojim nevjerojatnim glazbenim utjecajem definirati jedan dobar dio nadolazeće ere sempliranja i moderne pop kulture. Bambaataa je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih bio član newyorske bande Black Spades. Njegovim riječima, afroamerička ghetto i muzička kultura ga je potpuno fascinirala, tim više što je bio njezin dio. Dok je odrastao šezdesetih slušao je mjuzu Motowna, Jamesa Browna, i mnogih drugih, a čak je slušao i Edith Piaf, Barbru Streisand, Beatlese, Who i Led Zeppeline - tako je naučio da postoje različiti stilovi i forme glazbe. Bio je jedan od rijetkih koji su u to doba pratili europske elektro grupe kao Kraftwerk, Gary Numan, ili pak Japanese Yellow Magic Orchestra, a zatim je čuo afričku muziku Miriam Makeebe koja je govorila o Južnoj Africi, te gledao film Zulu, koji mu je postao apsolutna inspiracija. To je bio jedan od rijetkih filmova u to vrijeme u kojem crnci nisu bili prikazani u degradirajućim ulogama, već su prikazani kako se bore za svoja prava i svoju zemlju. Tu je Bambaataa dobio ideju za svoju organizaciju The Universal Zulu Nation, najstariju Hip-Hop instituciju koja danas ima hrpu članova širom svijeta. Bambaataa je odlučio ideje svoje Zulu Nacije proširiti pomoću muzike što je više moguće, pa su tako krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih Bambaataa i popratna ekipa - članovi prateće grupe The Soulsonic Force, Shango, breakdanceri Rock Steady Crew, Grand Mixer D.S.T., Fab 5 Freddy, te writeri Phase 2, Futura 2000 i Dondi - započeli čak i putovanja Europom ne bi li malo približili hip-hop ostatku svijeta. Rezultat je danas i više nego očit...

Grandmaster Flash (Joseph Saddler) je pak, bio fasciniran mogucnostima elektronike i tehnologije u muzici. On je izmislio tzv. "scratch", uz pomoć svog prijatelja Grand Wizard Theodorea. Uz to je u hip-hop uveo "beat box", te rap kakav je danas, uz pomoć svoje škvadre koji su kasnije postali prateći band The Furious Five. Iako je Coke la Rock iz Kool Hercove škvadre već prije na neki način repao, Cowboy je prvi isfuravao čitave strofe kako bi zabavio publiku na partyju. Dvije plesačice Debbi i Terri bi plesale u publici i vikale "Ho!", a Cowboy bi repao. "Clap to the beat!", "Somebody scream!" i "Throw your hands in the air!" emcee rutine su sve potekle od Cowboya. Scratch je pak proizašao iz potrebe za "steady beat"-om. Uzeo bi neku ploču s pjesmom koja mu se ne bi svidjela u cjelini, ali je imala dobar "uvodni" beat. Onda bi kupio još jednu takvu ploču, i vrtio bi ih simultano obadvije, pustajući isključivo taj uvodni beat. To je bio početak. Priča ide dalje - Flash je svoju opremu držao kod frenda Genea Livingstonea, koji je imao malog brata Theodora. Mali Theodore je bio jako zainteresiran za Flashove gramofone, ali Gene ga nikad nije puštao u sobu s gramofonima, jer se je bojao da će ih mali Theodore zajebati, pošto je mali stalno prčkao po njima. Jednog dana Flash i Theodore su ostali sami, jer je Gene otišao na posao, i Flash mu je rekao "Ajd na gramofone, da vidim što znaš." Mali je tada pred Flashevim očima izveo isto ono što je radio i Flash profesionalno na partyjima, samo sto je još ubacio i famozno vrtenje ploča unazad kao efekt. Kasnije je mali Theodore postao gore spomenuti Grand Wizard Theodore. I tako je to, više-manje, počelo.

Block partyji su nastavljeni sve do početka osamdesetih i imali su niz prednosti nad puštanjem glazbe u disku. Puštajuci u parku, DJ-i su imali osjećaj da ne puštaju muziku za bilo koga, već za svoju škvadru. U disku je ljeti znalo biti izuzetno vruće, pošto dosta klubova nije imalo klimu pa su parkovi bili idealni za ljetne noći. Puštale su se stare stvari, čiste hip-hop stvari, moglo se eksperimentirati sa muzikom i ne biti ograničen disko-programom. Na partyje su dolazili klinci, njihovi roditelji, sva moguća švadra, i DJ je na licu mjesta mogao vidjeti da li njegove finte pale škvadru ili ne.

Partyji su se zatim počeli snimati na kazete, s miksevima koji su u svojoj biti bili prvi rap albumi. Stvar je funkcionirala ovako - ako si htio mix tape, pozvao bi auto putem kojeg su se kazete prodavale - tako su i lokalni taksisti mogli ekstra zaraditi, a DJ-ima je rasla popularnost. Kazete su jednostavno kružile. Današnji "mixtapes" poput onih Funkmaster Flexa, su samo današnje verzije onoga što se prije dvadeset godina nalazilo na tim kazetama koje su snimali Bam, Herc ili Flash.

Također, na block partyjima je prvi put isfurano ono što se danas zove freestyle battle - razni emceeji bi se natjecali u repanju za novčane ili kakve druge nagrade. Freestyle je podrazumijevao jedino i isključivo repanje "iz glave", dakle bez ili sa vrlo malo unaprijed napisanog teksta. Pravi emcee je bio onaj tko je mogao repati što duže improvizirajući stihove.

Usporedno sa emcee freestyle battleovima išli su i breakdance battlovi, gdje su se razne breakdance skupine natjecale u svojim vještinama- jedna od najpoznatijih breakdance skupina je gore već spomenuta Rocksteady Crew, a tu su još i Dynamic Rockers, i mnogi drugi. Ima jedna zanimljivost vezana uz breakdance borbe, i to upravo između Rock Steady Crew i Dynamic Rockersa - za vrijeme njihove breakdance borbe u Lincoln Centru u kolovozu 1981., stage na kojem su se "borili" je kolabirao i raspao se! U to doba breakdance je išao uz raznoraznu mjuzu, a danas većina breakera kao klasičnu breakdance himnu smatra stvar od Jamesa Browna "Give it up, or turn it loose".

Priča se nastavlja, sve do godine 1979. kada nastupa prvi službeno objavljeni rap single. Radilo se o singlu "Rappers Delight" grupe Sugarhill Gang, izdanom za Sugar Hill records, prvu kuću koja je objavljivala rap albume. Počelo je vrijeme koje će postupno istisnuti kazete i block partyje, jer "što će ti kazete i block party, sad to sve možeš slušat doma."

Velike face su uskoro otišle na vinil, u cijelu priču se umiješao novac, i njihovi nastupi više nisu bili besplatni kao prije - sad si morao platiti kartu i ući u disko. Uskoro će biti snimljeni i prvi filmovi hip-hop tematike, reperi se prvi put pojavljuju na televiziji, počinju i prve rap emisije na radiju, javlja se prvi ženski solo emcee koji snima ploču - Paula "Sweet Tee" Winley, sa pjesmom "Vicious Rap"...

Nastupa kraj izvorne "old school" ere. Jedini koji se nikad nije potpuno prepustio čarima vinila je bio, i do današnjeg dana ostao, Kool DJ Herc. Nikad nije izdao niti jedan album.

Neki važniji Old School naslovi:
Sugarhill Gang, Rappers Delight (1979.). Singl koji je označio početak komercijalnog doba hip-hopa - izdan za legendarnu Sugar Hill records kuću, do danas je prodan u preko 10 000 000 kopija širom svijeta. Već oko te prve rap ploče postoji nekoliko zanimljivih stvari. Prvo, kažu da je Big Bank Hank neke svoje stihove uzeo od Grandmaster Caza iz Cold Crush Brothersa. Drugo, Rappers Delight je odmah na početku i prva cenzurirana rap stvar, jer je iz nje izbačen Big Bank Hank/Grandmaster Cazov stih "He can't satisfy you with his little worm, but I can bust you out with my super sperm". Treće, Rappers Delight je bila opet prva stvar koja je potegnula pitanje "krađe beatova" i kasnije probleme sempliranja - sukob je nastao oko upotrebe pjesme grupe Chic, "Good times", kao glazbene podloge za Rappers Delight. U svakom slučaju, Rappers Delight je pokrenula lavinu prvih old school ploča.

Kurtis Blow - The breaks (1980.). Kurtis Blow je jedan od poznatijih old school repera, te prvi solo reper koji je potpisao dugogodišnji ugovor s nekom značajnijom kućom (Mercury). "The breaks" je također i među prvim zlatnim 12" singlovima, a izvrsni producent pjesme je bio Russel Simmons, čovjek koji će preporoditi rap u drugoj polovici osamdesetih svojom izdavačkom kućom Def Jam (za koju su tada snimali Public Enemy, Beastie Boys, L.L.Cool J., Slick Rick... itd).

Grandmaster Flash & The Furious Five - Grandmaster Flash on the wheels of steel (1981.). Stvar također izdana za Sugar Hill, bila je prva na kojoj je uključen zvuk scratcha, i koja je pokazala kako su i scratch i miksanje umjetnost za sebe. Ovime scratch ulazi u "mainstream" mjuzu, i s vremenom će biti ubačen i u ne-hip-hop stvari.

Afrika Bambaataa & The Soulsonic Force - Planet Rock (1982.). Ova stvar je razorila sve granice, i nastavila tamo gdje su George Clinton i njegov P-Funk stali. Stvar je isfurana sa futurističkim sintisajzerskim zvukovima i ritmovima uzetima od Kraftwerka. Svojevrsni techno-funk zvuk, obavezna lektira za svakog breakdancera, iz koje se razvilo ono sto danas znamo kao "Miami bass" zvuk. Plus, stvar je lansirala tada malu i nepoznatu izdavačku kuću Tommy Boy records.
Grandmaster Flash & The Furious Five - The message pt.1 (1982.). Prvi rap single koji se maknuo od tipičnih "party" rima, te počeo govoriti o socijalnim problemima crnaca - apatija, očaj, policijska maltretiranja, nezaposlenost itd. Tu je postalo jasno da će rap u skorijoj budućnosti postati svojevrsni medij putem kojeg će se naglašavati i mnogi socijalni problemi. Melle Melov tekst poslužio je kao uzor kasnijim političkim i socijalnim tekstovima.

West Street Mob - Break dance electric boogie (1983.). Je pjesma koja je izašla na vrhuncu breakdance ludila i popularnosti. Brzi ritam ove stvari je poticao brzi break b-boysa, dok je robotski glas govorio što treba učiniti: "Spin on your back, then freeze..."

Grandmaster Flash & The Furious Five - White Lines (dont do it) (1983.). Također jedna od popularnijih break stvari. Govorila je o sveprisutnom problemu ovisnosti i drogama, ali i o rasnim problemima, globalnoj trgovini drogama, te osuđenom dealeru kokaina Johnu DeLoreanu. No što je zanimljivo, spot za ovu stvar je režirao student filma i režije pod imenom Spike Lee, a u spotu je glumio mladi i nepoznati glumac Laurence Fishburne.

Malcolm McLaren - Buffalo Gals (1983.). Izdana za Island records, bila je svjetski ultra-popularna stvar koja je jako pomogla hip-hopu da se izvuče iz svojih strogo američkih okvira. McLaren, bivši menadžer legendarne punk-rock grupe Sex Pistols je na spotu za tu stvar suradivao sa Worlds Famous Supreme Teamom i Rock Steady Crew, a u spotu je prikazano live graffiti crtanje i breakdance.

Run-D.M.C. - Sucker M.C.s (Krush Groove 1) (1983.). Ova stvar je označila definitivan kraj starog stila repanja, a Run-D.M.C. bivaju prozvani nosiocima "new school"-a. Reperi su se i prije voljeli natjecati tko će bolje repati iz glave, i usput zajebavati suparnika, ali do ove pjesme takvo što nikad nije službeno stavljeno na vinil. Isto tako, ova je među prvim "stripped-to-the-core-beat" pjesmama, gdje osim ritma i glasa nema ničeg drugog. U ono doba, to je zvučalo prilično surovo i opako, s totalno drugačijom muzikom/ritmom i načinom repanja, što je sasvim jasno kada se usporedi sa bilo kojom old school stvari. Run-D.M.C. su predstavili i potpuno drugačiji image - nisu pjevali, nisu plesali, nisu se oblačili kičasto (kao mnogi reperi u to doba), i nisu se smiješili pred kamerama. Bili su prvi sa zlatnom plocom (za prvi album "Run-D.M.C." 1984.), prvi sa platinastom pločom (za album "King Of Rock" 1985.), prvi sa multiplatinastom pločom (za album "Raising Hell" iz 1986.), prvi reperi čiji spot je pušten na MTV-ju, te prvi reperi na naslovnici "Rolling stone" magazina. Ukratko, probili su led za sve one koji će nastupiti nakon njih. Inače, stvar je objavljena kao b-strana singla "Its Like That", koji je dobro prošao upravo zahvaljujuci b-strani! Run-D.M.C. su u to vrijeme apsolutni "The kings of rap", što će potrajati još godinama.

Slick Rick (M.C. Ricky D) & Doug E. Fresh - La-di-da-di (1985.). Značajna je kao jedna od najsempliranijih stvari unutar hip hopa. Svatko je barem jedamput koristio neki komadić ove pjesme, i to iz jednostavnog razloga da je ova pjesma za to dušu dala - kompletna je snimljena bez ijednog instrumenta. Doug E. Fresh stvara ritam svojim ustima, a Slick Rick svojim britanskim akcentom repa zajebantski tekst. Kasnije je Snoop Doggy Dogg obradio tu stvar na svom antologijskom albumu "Doggystyle" (1993.). Ovo je i prva rap stvar objavljena na vinilu koja je otvoreno sadržavala riječi "bitch" i "pussy"...

Run-D.M.C./w. Aerosmith - Walk this way (1986.). Poznata svima, to je bila pjesma koja je i odgovarala baš svakome. Producent Run-D.M.C.-a Rick Rubin je još od srednje škole bio fan Aerosmitha, i želio ih je nekako spojiti sa svojim štićenicima, pa je dogovorio suradnju. Run-D.M.C. tada nisu imali pojma tko su Aerosmith, čak su mislili da se grupa zove Toys in the attic, što je zapravo ime albuma Aerosmitha na kojem se nalazi originalka Walk this way. Bilo kako bilo, to je najuspješniji single Run-D.M.C. ikad. Ova najpoznatija rock/rap kombinacija ipak nije bila prva, jer su rock gitare prvi put upotrijebljene na pjesmi "Body rock" (1980.) grupe The Treacherous Three (Kool Moe Dee, Special K, i L.A. Sunshine), te isto tako nije pokrenula lavinu rock/rap suradnji kako se očekivalo. Nedostatak takvih suradnji su kasnije debelo nadoknadili Public Enemy surađujuci sa Anthraxima ("Bring the noize", 1991.), što ce kulminirati 1993. rock/rap kompilacijom "Judgment night".

Run-D.M.C. era polako jenjava krajem osamdesetih godina pojavom velikog broja novih grupa s novom produkcijom i daleko usavršenim stilovima repanja. Tu se već počinju nazirati i pomalo definirati nazovimo ih žanrovi, unutar rapa, koji se donekle razlikuju kako tekstualno tako i glazbeno. Bitna promjena nastupa primjenom sampleova i usavršenih samplera, što ce uskoro postati osnovicom rapa, te prouzročiti nebrojene tužbe i pravna natezanja oko korištenja komada tuđih pjesama i autorskih prava.

U rap se sada pocinje uvlačiti nasilje i eksplicitno seksualni stihovi, ali i samosvijest i politika. Javlja se gangsta rap, politički/edutainment rap, komercijalni i dance/R&B rap... I kako su 1983. Run-D.M.C. pomeli staru scenu, tako nakon 4 godine gotovo totalne dominacije i sami bivaju pometeni od nadolazećih, novih grupa.

Dobar primjer za početak su Eric B. and Rakim. Njihova stvar Paid in full (Seven minutes of madness - the Cold Cut remix) (1987.) je jedan od možda najpopularnijih rap singlova ikad snimljenih. Malo tko nije čuo makar komadić ove stvari. Ova DJ/MC kombinacija sa Long Islanda je čak proglašavana za jednu od najutjecajnijih u pop muzici, zahvaljujući ovom singlu (semplu "Pump up the volume!") i svom prvom albumu "Paid in full". Ova stvar je pokazala, za ono doba, svu raskoš sempliranja, kao i slavna stvar "Beat dis" (1988.) od Bomb The Bass.

U rap tada, u skladu sa mnogim novitetima na sceni umornoj od Run-D.M.C.-ja, ulaze ženske rap zvijezde Salt n Pepa + D.J. Spinderella, najdugovječnija ženska rap grupa koja je poslužila kao uzor svim ženskim emceejima, te svakako ohrabrila žene da ustraju na tipično muškoj sceni. Par godina kasnije, još će jedna ženska osoba izvršiti neusporediv utjecaj na scenu, a to je Dana Owens, članica grupe Ladies Fresh, poslije poznata kao Queen Latifah.

L.L. Cool J. (Ladies Love Cool James), Def Jam-ova zlatna koka iz Queensa, je svakako dio obvezne lektire kraja osamdesetih. Postigao je velik uspjeh svojim albumom prvijencem Radio (1985.), a gotovo jednak uspjeh su postigli i ostali albumi Bigger and Deffer (1987.), Walking with a panther (1989.), Mama said knock you out (1990.)...itd. Često je zbunjivao ljude ubacujući totalno ljubavne pjesme usred albuma punog hardcore stvari. Također, govorili su za njega da je MC sa neograničenim fondom rima, koji može repati gotovo pa u nedogled. Jedan je od rijetkih dugovječnih koji i danas snimaju albume.

Sa 1987. godinom na scenu nastupaju Public Enemy. Njih neki i danas smatraju "carevima" rapa, a njihov drugi album "It takes a nation of millions to hold us back" (Def Jam, 1988.) se i danas smatra najboljim rap albumom ikad snimljenim. Kada su se pojavili na sceni, bili su savršeni "superheroji" za frustrirano stanovništvo getoa - pljuvali su vlast, otvoreno optuživali za rasizam, vikali "My Uzi weighs a ton!" aludirajući na upotrebu dotičnog, pozivali se na militantnu politiku Malcolm X-a i organizacije Black Panthers Party, te neprestano naglašavali "Black power!" Škvadra ih je jednostavno progutala - ne samo da su ih voljeli jer su u njima vidjeli idole koji su im nedostajali već su se Public Enemy i imageom van pozornice, kao Run-D.M.C. prije njih, razlikovali od ostalih. Oni se nisu hvalili parama, nisu pili niti pušili grass, nisu govorili o "kujama" niti o ubijanju drugih crnaca, već su pozivali na edukaciju, borbu (pa i oružanu ako treba) protiv rasizma, te su nemilosrdno šibali po svim ključnim problemima crnačkih zajednica u Americi. S njima i s njihovim uspjehom, afroamerička zajednica je osjećala da je ponovno dobila uzlet i zamah kakav je zadnji put imala sredinom i krajem šezdesetih godina. Public Enemy su zbog svega toga postali, i ostali, legende.

Jos jedna grupa koja je utjecala na razvoj političkog/edutainment rapa, a i daleko šire, je Boogie Down Productions - B.D.P. Radi se o dvojcu DJ Scott LaRock i KRS-ONE (skraćenica Knowledge Reign Supreme Over Nearly Everyone, pravim imenom Lewis Parker) su od svog prvog, gotovo kultnog albuma "Criminal Minded"(1987.) među najpoznatijim i najpoštovanijim facama u hip-hopu. Isprva su band činili samo KRS-ONE i njegov DJ Scott la Rock, ali Scott je početkom 1988. ubijen, usred snimanja njihovog drugog albuma "By all means necessary" (1988.). KRS-ONE je prvo nastavio sam, a onda okupio brojnu skvadru sa svojim bratom Kenny Parkerom kao DJ-e.

B.D.P. su bili isprva optuženi za promociju nasilja, zbog fotke KRS-a i Scotta naoružanih do zuba na coveru albuma Criminal minded. No KRS je odmah odbacio takve priče, i u svojim stvarima pokazao kako mu je primarni cilj poruka, bilo o problemu droge, bilo o samosvijesti crnaca bilo o policijskoj brutalnosti B.D.P. su izmislili pojam "edutainment", education + entertainment, a zamisao je bila poučiti ljude kroz glazbu. U tu svrhu su osnovali i udrugu H.E.A.L. Njihov utjecaj na rap je bio poput utjecaja Public Enemy, ali više u strogo američkim okvirima nego svjetskim. Ima jedan zanimljiv podatak, ali ne znam baš koliko je istinit - KRS-ONE-a do dana današnjeg nitko nije uspio pobijediti u freestyleu, a jedini koji mu je ponekad mogao konkurirati je Rakim (Eric B. and Rakim).

1987/8. Hip-Hop težiste se lagano prebacuje i na zapadnu obalu Amerike, u Los Angeles (posebno South Central i Compton kao tamošnji crnački getoi i "najopasniji" kvartovi). West Coast scena je tada na površinu istaknula dvije skupine bez kojih gangsta rapa uopce ne bi niti bilo u obliku kakav je danas, a to su N.W.A. te Ice-T & Rhyme Syndicate. Počinje otvorena glorifikacija nasilja.

Niggaz With Attitude - N.W.A. (Ice Cube, Dr. Dre, M.C. Ren, Eazy E i D.J. Yella) su se probili kao nosioci sve popularnijeg "gangsta" rapa. N.W.A. od svog prvog antologijskog albuma "Straight Outta Compton" (1988.) govore iskljčivo o ubijanju policajaca, o "kujama" i "droljama", te ubijanju zapravo svakog tko im stane na put - usput su zaradili fine pare i zbrisali iz getoa čim im se pružila prilika, a svi koji ih poznaju kažu da N.W.A. nemaju veze s onim što pričaju. Iako su N.W.A. daleko od pravih gangstera, možemo reći da su dali novo značenje riječima "gangsta rap", a gotovo svi članovi grupe su i nakon raspada grupe prodavali svoje solo albume u milijunskim nakladama. Najpoznatiji su svakako Eazy E (koji je umro od AIDS-a), Ice Cube i Dr. Dre. Njihova možda najpoznatija pjesma "Fuck Tha Police" je bila zabranjivana, te samim time i najslušanija stvar 1988. godine - otvoreno je izražavala sve ono sto su stanovnici getoa, bilo na istočnoj, bilo na zapadnoj obali Amerike, osjećali prema policiji.

Za Ice-T-a neki kažu, a i on sam to naglašava, da je u biti on započeo gangsta rap, još početkom osamdesetih sa stvari "6 In The Morning". Ice-T je okupio oko sebe jaku ekipu pod imenom Rhyme Syndicate i snimio niz gangsta klasika, od prvog Rhyme Pays albuma (1987.), pa do O.G. Original Gangster (1991.) i Home Invasion (1993.) albuma. Kažu da je on i jedini gangsta emcee koji je bio kriminalac i koji je zaista proveo neko vrijeme u zatvoru.

Nisu baš svi američki emceeji bili oduševljeni nasiljem, a nisu niti svi imali potrebu biti "učitelji" poput KRS-a, pa je tako na samom kraju osamdesetih, na istocnoj obali, izbio u prvi plan jedan sasvim alternativni "laid back" oblik rapa, u obliku Native Tongues škvadre. Native Tongues su činili De La Soul, A Tribe Called Quest sa poznatim frontmenom Q-Tip-om, te Jungle Brothers. Nisu pričali o gangsta temama, vec o svakodnevnim stvarima i sitnicama, često naglašavajući pritom "peace!". De La Soul su npr. zbog cvijeća na coveru prvog albuma 3 Feet High And Rising (1989.) sasvim nezasluženo prozvani "hipijima". Ali škvadra ih je popušila, i Native Tongues su prodavali albume u milijunima.

Osim East i West Coast rapa javila se još jedna, možda ne tako jaka, ali svakako važna scena koja se oslanjala na tzv. Miami Bass. Tipični i najpopularniji predstavnici su 2 Live Crew 2 Live Crew su totalno šokirali konzervativnu Ameriku svojim pjesmama posvećenim isključivo, samo i jedino seksu, bez ikakvog ustezanja oko izraza bitch, pussy, dick, fuck i svega ostalog sto vam može pasti na pamet. Stoga je njihov album As Nasty As They Wanna Be (1989.) bio zabranjen, cijela stvar je završila na sudu, a 2 Live su izdali single Banned in the USA in inzistirajući na slobodi govora. Bez obzira na zabrane i cenzure albuma i nastupa, publika ih je obozavala i zajedno sa njima urlikala na live nastupima "Heeeeey, we want some pussy!!!" Jednom prilikom kada je 2 Live Crewu zabranjen nastup u disku, pobjesnjela publika je jednostavno demolirala disko.

Bilo bi ne-fer, sviđalo se to nekome ili ne, da makar malo za kraj ne spomenemo i onaj najnezahvalniji dio rapa, a to je komercijalni/R&B/soul rap, sa tadašnjim predstavnicima D.J.Jazzy Jeff and The Fresh Prince ( Fresh Prince danas svima poznatiji kao Will Smith), zatim Heavy D and The Boys, Kid n Play, Young M.C i mnogim drugima. Najpopularniji 1989/90. godine je bio M.C. Hammer, reper iz Oaklanda. Iako osporavan kao emcee, često vrijeđan od hardcore repera (Ice T ga je jedini uzeo u obranu) i pljuvan, Hammer je učinio neopisivu uslugu rapu početkom devedesetih zahvaljujući globalnom hitu "Cant Touch This", s albuma Please Hammer, Don't Hurt Em (1989.). Ta je stvar svakako pomogla da hip-hop stekne, u pravom smislu riječi, svjetsku popularno. Hammera se može pljuvati i zanemarivati, ali činjenice su činjenice.

To je, u sasvim osnovnim crtama, kako je rap izgledao u prvih petnaestak godina svog postojanja. U devedesetima se sve radikalno promijenilo i razvilo, rap je sada prisutan u gotovo svakom kutku svijeta, a američka hiperprodukcija je izbacila nevjerojatan broj albuma i izvodaca - danas imamo čitave klanove rap grupa kao npr. Puff Daddyjev Bad Boy i svi koji idu uz to, te grupu koja je sa svojom oblekom, internet stranicama i bezbrojnim solo albumima maltene rap institucija, Wu-Tang Clan. No o tome će ipak morati pisati netko drugi. A što se ovog teksta tiče - nadam se da je bilo korisno i informativno.

2pac-Dear mama

2pac-Changes

2Pac-California Love

KRATKA POVIJEST RAP-a/HIP-HOP-a 2. dio

Kronika Ovisnika, Listopad 2001.
Ovaj mjesec je bio najzanimljiviji ove godine. Nered je za početak održao promociju svog albuma u Aquariusu koja je prošla dobro, mnogi kažu da je to bio najbolji hrvatski koncert ikad, baš ne slažem s tim, ali nastup je bio vrlo dobar. Zatim nas je ovaj mjesec posjetio Masta Ace koji je održao jedan od najboljih nastupa koje sam u životu vidio, nastup je bio izvrstan, a Masta je dokazao da je živa legenda. Provjerite njegov izvrsni novi album "Disposable Arts". Za kraj mjeseca, jedna od najvažnijih stvari koje smo uspjeli stvoriti. Uz veliko pokroviteljstvo i podršku Avalona, organizirali smo "Zvuk Podzemlja", naš prvi party, a nadam se ne i posljednji. Party je po mom mišljenju bio uspješan i ne znam jednog čovjeka kojemu je bilo loše tamo, to nam je poticaj da nastavimo s takvim partyima. Jedini je problem bio mali incident na kraju, ali taj incident nije sad važan, pa ga neću spominjati, ionako svi znate što je bilo. Stvar je u tome da ću ja povodom tog incidenta sad napisat neku vrst manifesta za takve slučajeve ubuduće. Znaci sto se tiče mojih recenzija i opisa, ne mogu pisat u ime drugih na H3S-u, oni naravno imaju svoja mišljenja. Svoje tekstove pišem kako pišem, trudim se bit objektivan, držat se argumenata i činjenica. Dobro, to nije tema ove kolumne, neću branit svoje pisanje, mislim da svaki tekst ima svoje temelje na argumentima. Ovu kolumnu ću posvetiti svima čiji su radovi bili recenzirani. Ljude čije radove recenziram po reakcijama na recenzije dijelim na tri kategorije.
a) Oni koje uopce ne zanimaju recenzije.
b) Oni koji čitaju recenzije, nakon toga razmisle o onome rečenom u recenziji, pokušaju popravit nešto, ako nista drugo, bar razmisle.
c) Oni koji čitaju recenzije, shvate ih kao osobnu uvredu i popizde zbog toga umjesto da probaju malo preispitati svoje radove.
S prvima sam ok. Druge volim, jer sam i sam takav. Treći znaju radit problem. Pa evo da još suzim podrucje, ovo je za vas posljednje. Varate se ako mislite da iz nekog razloga radim ovo svaki dan već gotovo dvije godine samo da bi uništio vas ili vašu "karijeru". Varate se ako mislite da u svojim recenzijama recenziram vas. Ne recenziram vas, recenziram vašu glazbu, a izmedu tog dvoje postoji povelika razlika. Shvaćam da možete misliti da vaša glazba zapravo predstavlja vas, pa se to svodi na isto. Razlika je u tome što ja ne pišem trač rubrike, ne pišem o vašim ljubavima, kućnim ljubimcima, kako ste proveli dan, to me ne zanima. Zanima me samo vaša glazba, a kad recenziram glazbu, trudim se sve ostale utjecaje isključiti. Postujem svačiji rad, naravno ako taj rad nije 100%-tno smeće bez ikakve kvalitete i znanja izvodača. Ali to poštovanje ne prelazi ništa više od toga, poštovanja.
Shvatite svi vi koji napravite stvar, vi nemate objektivno mišljenje o njoj, ljudi koji su bili s vama u studiju nemaju objektivno mišljenje o njoj, vaši prijatelji nemaju objektivno mišljenje o njoj, vaši obožavatelji nemaju objektivno mišljenje o njoj, ja ga se trudim imat i to trebate cijeniti I znati. Stvar je u tome da svatko tko mi ubuduće bude govorio da trebam cijenit njegov rad, neka prvo razmisli, cijeni li on moj rad. Cijeni li naše napore koji su bili potrebni da podignemo ove stranice iz pepela, dok smo uopće dosli do stanja da bi nas vi mogli čitati, cijeni li nas neprestan rad i ulaganja svo ovo vrijeme, uložen novac, trud, ideje, i na kraju vrijeme. Možda da nas za tren prestanete gledati kao gomilu ljigavih novinarčića, i počnete gledati kao ljubitelje Hip-Hopa koji su pokrenuli nešto novo i omogućili mnogim demo izvodačima da se praktički proslave izvan granica svog grada. Nikad do sad nije bilo lakše dobit priznanje za svoju kvalitetu, ako imaš kvalitetnu stvar ovdje, brzo će se pronijeti glas diljem Hrvatske, zahvaljujući internetu. Nikad nismo diskriminirali kvalitetu, niti mislimo početi. Cijenite li to što se nikad nismo nikome ulizivali da bi došli negdje, nikad nismo radili kompromise radi vlastite promocije, barem sam se ja trudio da bude tako, nikad nas nitko nije mogao kupiti ničime.
Kad jednom nađete cijenjenje za nas, onda ćete shvatiti da mi cijenimo vas rad, ali objektivno ocjenjivanje izranja i neke objektivno loše ocjene. Mozda ćete shvatit da nismo ovdje od jučer nego pratimo hrvatsku scenu od samih početaka formiranja nje takve kakva je sada. Pratimo rad svih vas, dok ste jos bili bez albuma, dok ste se jos formirali kao MC-ji, kao producenti, kao DJ-i. Veselio nas je vas napredak, kao što nas je razočaravao vaš pad, tako u prošlosti, sadašnjosti, a tako će biti i u budućnosti. Priznajem, imali smo svojih većih i manjih grešaka, a i imat ćemo ih, ljudi smo. Imat ćete ih i vi jer svi smo ljudi, razlika je u tome što ćemo mi vaše greške morati iznijeti i objaviti. Izvodač može na našu negativnu recenziju reagirati na više načina. Može pizdit, verbalno vrijeđat na forumu, vrijeđat uživo, pokušat se osvetit nekako ili može probat nesto riješit fizički. Ništa od toga naravno neće pomoći osim ako mi ne ukaže na pogreške u načinu recenziranja i mojim gledištima, to naravno neće promjeniti tu spornu recenziju, ali možda će utjecati na buduće. Ono što sam prije nabrojao neće ništa riješiti, sve me to uopće ne zabrinjava, preko svega toga mogu prijeći. Ono preko čega ne mogu prijeći je rješavanje tog sukoba šakama. Zato evo jedno pravilo za sve ubuduće koji će htjet nešto tako samnom rješavati. Svjestan sam svojih trenutačnih fizičkih mogućnosti, zato uglavnom ne ulazim u takve sukobe, jer ne započinjem nešto za što znam unaprijed da ću izgubiti, ali to nije važno. Nikad nisam bježao od ničega pa ne mislim niti sada početi. Ako netko želi riješit nešto samnom na taj način, neka mi se javi, dogovorit ćemo mjesto i to riješit. Ne trebam niti ništa radit, ja ću se lijepo stat, a vi se ispucajte kad vas toliko muči. To je od sada pa nadalje za svakoga. Kako bi Jerry Springer rekao - "pazite na sebe i jedni na druge".

2Pac - Keep Ya Head Up

2pac-Ghetto Gospel

KRATKA POVIJEST RAP-a/HIP-HOP-a 3. dio

INDETITET HIP-HOP-a
Vrlo je zanimljivo pitanje identiteta hip-hopa, pojedinca hip-hopera, te same kulture. Naime, koliko ja znam, a ne moram biti u pravu, postoji stanovita količina želje i namjere ljudstva koje sluša rap glazbu da i izgledaju poput onih koje slušaju. Očito je da ne mogu postati crnci, poput većine repera, ali zato mogu nositi odjeću kakvu ti reperi nose, "skidati" njihove pokrete, praviti se važnima nekakvim naglaskom i načinom ponašanja. Nedostatak vlastitog identiteta katkad dolazi do smiješnih proporcija u nekim slučajevima, ali vjerujem da u velikoj većini nas koji slušamo rap glazbu postoji barem mala željica da, makar na čas, postanemo cool kao, ne znam, Ice-T, Dr. Dre, ili možda "opaljeni" kao Eminem.

Počnimo od početka. Prvi trenuci izloženosti rapu, bilo preko televizije ili nečeg sličnog, katkad su ključni, ali ako se ponovi dovoljno puta, vjerujem da bi bilo koga barem malo približili rapu. Naime bilo tko, čim čuje i vidi takve pojave, a usput se i želi nečime isticati među ostalom, najčesće, mladeži, rado će prihvatiti rap kao glazbu, te identitet onih koji repaju. Da se razumijemo, od te točke do hip-hopa je dug put, budite sigurni u to. I ja sam negdje na tom putu, i nadam se da se nisam izgubio. I dakle, u tim mladim danima, sve počinje od toga, slusanja nečeg drukčijeg, egzotičnog, i sukladno oblačenje i ponašanje. To može biti jedna od mladenačkih "faza", ali tu i tamo netko počne dublje gledati u tu scenu, te postane iskreni poklonik rapa i njemu srodnih glazbenih smjerova, manje ili više.

Doklem se sve to drži samo stila oblačenja, pod uvjetom da se tako ne baci roditelje u bankrot, to nije nužno loše. Ono što je, po mom sudu loše, jest nekritičko prihvaćanje onoga čime se neke rap zvijezde hvale, nekakvim tamo gangsterskim ponašanjem, dilanjem droge i kokanjem ljudi. Takve izjave u prosječnog klinca, pošto mi se čini da ovo ipak rjeđe pogađa klinceze, bude strahopoštovanje, te u njemu mogu stvoriti idealiziranu sliku onoga što zovemo geto, u kontekstu rapa. Sve ovo može i zna završiti ružno, različitim nesrećama i nesporazumima. U svakom slučaju, mlade osobe ne bi smjele prihvaćati te sve pojave zdravo za gotovo, jer su sve te pojave ipak najčešće nastale da se zaradi lova, a ne iz nekog plemenitog, edukativnog razloga. A ljudi su svašta u stanju učiniti za novac i slavu.

Spominjanjem novca, dolazimo i do drugog segmenta hip-hop identiteta. Unutar usenet grupe hr.alt.hip-hop bio sam svjedokom više rasprava o tome što se nosi, eventualno što bi se trebalo nositi, i zašto se nešto nosi, unutar hip-hop populacije. Postoje razne marke odjeće, a biti će i obuće, koje zarađuju od prodaje odjevnih artikala koji bivaju smatrani hip-hop "oblekom". Neću ih spominjati, makar mislim da im nebih napravio ne znam kakvu reklamu, ali bilo tko može pogledati, recimo, domaće repere, i odmah izbrojat nekoliko marki. Oni to nose, vjerojatno zato što imaju sponzorske ugovore s tvrtkama koje prodaju određene marke odjeće, ali to nošenje i isticanje tih marki dovodi do lažne ideje da je odjeća zapravo značajan dio identiteta. A nije, barem za mene, a ne mislim da bi i kome trebala biti.

Zašto, možda se pitate? Ponajviše zato što sam uvjerenja da hip-hop nije roba koja se kupuje u dućanu. Mene nedostatak stanovite naljepnice s imenom na hlačama ili košulji ne spriječava da osjećam hip-hop, niti bi trebao ikog. Što opet ne znači da netko tko kupuje odjeću tih marki zapravo nikako ne može znati što je to hip-hop. Naravno da može, ali se, recimo, bolje osjeća u nekakvim širokim hlačama poznate marke, ili možda perjanoj jakni, ako je to to. Naravno da se dio razloga krije i u manjku novca, ali mislim da taj dio nije toliko bitan. Sva ta odjeća i ostale tričarije ne mogu nadomjestiti ono što sam ja osjetio i ono što volim u hip-hopu.

Mnogi ljudi nastupaju prilično nesigurno, možda očekujući nekakvo brže i bezbolnije uklapanje u neku sredinu, pa se ta nesigurnost katkada prikriva skupom odjećom i hvalisavim ponašanjem. Prisvajaju identitet faca sa ekrana. I gdje to sve vodi? Vodi do nestanka individualnosti, vodi do toga da bismo lako mogli biti programirani sadržajem TV programa, ako već i nismo. Odjednom manje bitnim postaje ono oko nas, a puno bitnije postaje ono što se događa "unutar kutije".

I kako spasiti dušu od katodnog vraga, koji se širi eterom? Nemojmo se refleksno okretati nekakvim bogovima, religijama, nadnaravnim silama. Okrenimo se radije sebi i onome što je u nama, ma kako se to činilo malim. Ne trebamo se, a u krajnjoj liniji niti ne možemo se štiti od utjecaja izvana. Ali takav utjecaj nas treba tek malo ukrasiti, a ne iz temelja mijenjati. Ovo zvuči kao propovjed, znam. Ali nedostatak identiteta, bio on hip-hop ili ne, vrlo je bitan i simptomatičan. Ono što ja držim pod svojim identitetom nije nastalo odjednom, nego se gradilo godinama i još se gradi. Puno stvari je utjecalo na mene, a vjerujem da još više stvari nije. Ali taj utjecaj ja možda i ne vidim.

Čemu sad ova priča? Od sve ove teorije, moja je želja da svaki čitatelj učini praksu. Svoju, koja neće biti opterećena ničime, niti bojom, niti oblikom, brzinom, potrebama i navikama, i tako to. Također, nebi bilo zgoreg ni pomoći kojoj izgubljenoj duši, ako je to moguće. Hip-hop identitet o kojem sam počeo pisati, u biti i ne postoji. Postoji samo pojedinac, koji se može potruditi i napraviti nešto od onoga što je u njemu, ili može ekspresno uzeti ono što mu se nudi iz izloga.

Odjeća možda čini čovjeka, ali samo u očima drugih. Zašto gledati sebe očima drugih??? Ipak, zar nebismo sami sebe trebali najbolje poznavati? Ne može li se više vidjeti gledajući u ljude, u ono što jesu, a ne što nose? Pitanja, pitanja, pitanja...

2pac-rest in peace

Tupac

KRATKA POVIJEST RAP-a/HIP-HOP-a 4. dio

HIP-HOP STANJE UMA
Kažu da je Hip-Hop život. I zaista, metaforički to doista možemo tako reći - Hip-Hop kao kultura se sastoji od svih najdrevnijih ljudskih oblika izražavanja u svakodnevnom životu; breakdance kao ples, muzika bazirana isključivo na ritmu kao udaranje o plemenske bubnjeve, rap kao poezija i govorna komunikacija, graffiti art kao oslikavanje zidova pećina i piramida. Netko bi možda takvu usporedbu nazvao pretencioznom, ali sličnosti se ne mogu poreći. Na kraju krajeva, tu i nema ničega čudnog - počeci života, čovječanstva i kulture su u Africi, a Hip-Hop je esencijalno afrička kultura, izgrađena upravo na tim drevnim temeljima.

Ne mogu reći da je za mene kao pojedinca Hip-Hop isto što i život, takva izjava bi bila ipak preradikalna i postavila me u neke ograničene okvire, a ja nastojim koliko god mogu ne biti ni u kakvim okvirima. No ono što mogu reći je da je za mene Hip-Hop prvenstveno stanje uma. Pokušat ću što bolje objasniti što mislim pod time.

Kada sam prvi put počeo ozbiljnije slušati rap, bilo je to 1989/90. kada sam dobio od frendice iz razreda staru Maxellovu kazetu na kojoj su sa jedne strane bili snimljeni Public Enemy i "It Takes a Nation..." album, a sa druge Run-D.M.C. i "Raising Hell" album. Pošto mi je tada bilo trinaest godina, nisam baš odmah razumio sve o čemu sam slušao, niti je moje poznavanje engleskog bilo pretjerano dobro. No neke stvari su mi tada privukle pažnju i urezale se u pamćenje, kao npr. Run-ov stih "You know Im proud to be black yall, and thats a fact yall, and if you try to take whats mine Ill take it back yall, its like that..." Tad sam se pitao i čudio, zbog čega toliko isticanje boje kože i ponosa što je netko crnac? S druge strane iste te kazete čuo sam pak Chuck D-a i njegovo radikalno "šibanje" po američkom establishmentu - "Dont believe the hype!", "They tell lies in the books that youre reading, its knowledge of yourself that youre needing...", "CIA, FBI, all they tell us is lies, and when I say it they get alarmed - cause Im louder than a bomb..."

Muzika koja je išla uz te stihove bila je vrlo "čvrsta" i agresivna, a svi izraženi stavovi žestoki i prilično radikalno postavljeni. Kao klinca, odmah su me zainteresirali. Želio sam znati čemu s jedne strane toliki ponos, a s druge strane toliko ogorčenje i mržnja prema vlastima. Počeo sam tražiti i čitati sve što sam mogao o rapu i Hip-Hopu, a uskoro zatim i o ličnostima i organizacijama spominjanim u pjesmama - Malcolm X-u, Martin Luther Kingu, Black Panther Party... U toj fazi sam već totalno zabrijao na isključivo i jedino rap, apsolutnu radikalu, pa sve do toga da sam negdje sa petnaest godina potpuno poludio i želio biti crnac a ne bijelac. Srećom, to nije dugo potrajalo - moji frendovi su me vrlo brzo popljuvali i spustili na zemlju ukazujući mi na to kakve kretenarije brijem. No to je jednostavno bila faza koju valjda svaki klinac koji jako voli Hip-Hop mora proći.

Uglavnom, odrastajući i učeći o Hip-Hopu naučio sam, i s vremenom počeo razumijevati, da postoji nešto što se zove rasizam, da postoji netolerancija, nerazumijevanje, primitivizam, argument šake, i još mnogo drugih stvari koje su moji muzički idoli pokazivali kao negativne. To je bila svojevrsna škola o jednom određenom sustavu vrijednosti, škola kojoj ću biti zahvalan do kraja života. Ipak, s vremenom sam postao zbunjen - neprestano mi se događalo da sam sve gore navedene negativnosti protiv kojih su rapperi uvijek govorili pronalazio većinom u samom rapu, kakav on zadnjih deset godina jest.

Isprva mi se sve to kao klincu činilo kao jako smiješno i zabavno - da, stvarno - kuje, jebanje, dick, pussy, ass, jebanje majke, kill a nigga, fuck dat bitch, fuck ovo, fuck ono, fuck, fuck, pa opet fuck i slične šeme... - klincima je to uvijek zabavno, baš zato što je psovka. Da odmah bude jasno, nemam ništa protiv psovke ako je ona u nekom kontekstu i služi nečemu, ali to nije slučaj sa 95% pjesama. Isto tako, počeo sam polako uviđati da neki od mojih najvećih rap idola veze nemaju sa onim što pričaju, da su počeli brijat ili inače briju na totalne i apsurdne gluposti koje nemaju veze ni sa čime, i da su često u potpunoj kontradikciji, kako sami sa sobom, tako i sa zdravim razumom. Razumijem da će njihove priče popušiti siromašan i needuciran crnac iz američkog geta koji se osjeća kao netko i nešto slušajući rap, jer mu rap pridaje ono što mu kao čovjeku svakodnevno fali, a to je važnost. On nema izbora, ili ga izbor u biti i ne zanima. Za mene to, ipak, ne može proći.

Da sad navedemo i konkretan primjer takvog jednog od mojih idola, KRS-ONE, koji je iz albuma u album totalno mijenjao priču - od pacifista do ubojice policajaca, od učitelja do svećenika, od povjesničara do filozofa/metafizičara, od stručnjaka za teorije zavjere do stručnjaka za horoskop i mitologiju, a sve kroz "stop the violence with violence filozofiju... Na kraju se ispostavilo da se sve, ali apsolutno sve u rap businessu vrti oko para,a i da tu ne postoje nikakvi ideali niti interesi osim debljine vlastitoga džepa.

Sve to skupa i nije toliki bed, netko bi rekao "Dobro jutro, konačno si shvatio kako stvari funkcioniraju u show businessu, svi mi to znamo već odavno, otkrio si toplu vodu" itd... Zaista i rap tu nije nikakav izuzetak, niti bolji niti lošiji. Ali bit je u tome da sam ja jednostavno toliko volio tu muziku i naivno polagao malo previše nade i ideala u nju, pa me neizbježna istina, kada je postala očita, povrijedila. Nije sasvim bezbolno prihvatiti da su ti ideali iznevjereni, a tvoji dojučerašnji apsolutni autoriteti većinom budale.

A onda sam odlučio početi praviti razliku između rapa i Hip-Hopa u devedesetima, i rapa/Hip-Hopa u prvih petnaest godina. Jednostavno, nekako se više mogu poistovjetiti sa rapom i Hip-Hopom sedamdesetih i osamdesetih - Hip-Hop je tada zaista bio drugačiji, nije bilo nasilja, nije bilo kuji niti gangstera. Hip-Hop je bio pozitiva prije svega. Osobe koje su mi najviše tada povratile vjeru u Hip-Hop kao kulturu su mahom američki old schooleri, koji su također u raznim intervjuima pričali o tome kako Hip-Hop danas nije ono što su oni prije dvadeset i pet godina stvarali, i ja sam njihovo razočaranje identificirao sa svojim.

Tu je bio moment kada sam odlučio zajebati i u potpunosti ignorirati sve ono što smatram da je loše i protivno nekakvom originalnom Hip-Hop duhu i zauvijek zadržati ono što smatram da su pozitivne misli Hip-Hopa. Hip-Hop je postao stanje uma, a tek potom kultura.

Misli/stavovi koji idu uz takav pogled definitivno nisu specifične samo za Hip-Hop, već su općeljudske misli koje su se javljale posvuda i prije, a sad su samo uklopljene u Hip-Hop, npr. Hip-Hop se ne nosi na sebi, već se nosi u sebi - Hip-Hop nije niti Adidas, niti Pelle Pelle, niti Skechers, niti Timberland. Za mene kultura i civilizacija još uvijek imaju prvenstveno pozitivno određenje. Stoga Hip-Hop kao "kultura" gotovo sigurno nema veze sa kujama, gangsterima, ubijanjem i nasiljem. Za mene Hip-Hop također nije ufuravanje u Ameriku i puko kopiranje nečije tuđe kulture, već unapređenje i razvijanje svoje vlastite kulture kroz Hip-Hop, tako da svatko može reći "Oni su razvili vlastiti originalni stil, i treba im skinuti kapu zbog toga." Hip-Hop također nisu beskonačne svađe, sukobi, zavist, zamjeranje i isključivost na hrvatskoj Hip-Hop sceni u zadnjih par godina. Hip-Hop je bila devedeset četvrta/devedeset peta godina, kada je u Zagrebu bilo možda dvjestotinjak-tristotinjak ljudi koji su se svi međusobno poznavali, poštovali, brijali po Frxovim partyjima, slušali Rapattack i Blackout, natjecali se u freestyleu, i bili sretni "ka malo dite u tvornici čokolade, plus pogon di se igračke rade" na svaki, pa i najmanji znak uspjeha Hip-Hopa na sceni, tada zadavljenoj dance-techno-narodnjačkom kombinacijom koju je Tuđmanov diktatorski režim podržavao. Nitko nije bio iznad nikoga, nitko nije pljuvao nikoga, i jedino je zajebancija bila bitna. Taj, za mene istinski Hip-Hop duh, se izgubio. Nadam se ne zauvijek.

Ovaj tekst je možda oštriji nego što bi morao biti i možda jest više kritika nego pohvala Hip-Hopa, ali to je samo stoga što sam naučio da prvo razmislim o sebi prije nego što počnem kritizirati nekoga drugoga. Ne bih toliko kritizirao Hip-Hop i uzrujavao se oko svih tih pizdarija da mi do svega toga zaista nije bilo jako stalo. Na početku teksta sam rekao da Hip-Hop za mene nije isto što i život - but the fact is, Hip-Hop proteklih deset godina itekako čini ogroman dio mog života i lagao bih kad bih tvrdio suprotno. Netko će reći da sam, navodeći sve negativnosti Hip-Hopa devedesetih zapravo dokazao da Hip-Hop jest život - jer život se sastoji kako od pozitivnih, tako i od negativnih stvari, kako od razumijevanja, tako i od nasilja. Slikovito gledano, da, tako zaista i ispada. Ali ja volim biti utopist i sitničav, pa kažem "Ajmo ne prihvatiti status quo, budimo bolji od ostalih, bit čovjeka je da se usavršava i napreduje, a ne nazaduje, pa napravimo onda od Hip-Hopa nekakav pozitivan uzor klincima, naučimo ih nečemu konačno... "

Lako je reći život je kuja, to i nije neka novost. Teže je pokušati pokazati ljudima da se nešto može promijeniti ako se čovjek potrudi. Teže je poduzeti nešto konkretno. Možda sam preveliki idealist? Ljudi, zajebite više ekskluzivu, svađe, svoje egoe i veličine koje nemate, međusobna pljuvanja i omalovažavanja - inače ćete samo izgubiti frendove i potencijalne suradnike, a dobiti nećete ama baš ništa... Hip-Hop u Hrvatskoj može biti kultura, a ne samo stanje uma pojedinaca, ili gomila budala koje se međusobno mrze.

Za kraj navodim citat za koji smatram da bi mogao biti prikladan trenutnoj situaciji Hip-Hopa u Hrvatskoj. To je u biti tema za sebe i o njoj ćemo možda opširnije drugi put, no čini mi se da bi bilo korisno već sada makar ukazati na problem koji bez sumnje imamo. Ili ćemo shvatiti i prihvatiti ono o čemu taj citat govori, ili će on na kraju postati samo ironičan epitaf već-u-početku-sjebanom hrvatskom Hip-Hopu. Citat glasi: "United we stand, yes, divided we fall - together, we can stand tall!"

2 Pac & Biggie Live Freestyle Battle

2 pac & E40

Tupac-Ambitionz Az A Ridah

tupac-life goes on

Tupac-Grab The Mic

tupac - made niggaz

2Pac-Lil Homies

BIOGRAFIA O 2PAC-u

Može li se netko sam boriti protiv cijelog sveta? Možda i može, ali zacjelo ne bez posjedica, što je na svojoj koži mogao osjetiti i poznati rapper 2Pac Shakur. Tupac je umro u bolnici 13. juna1 996. U komi je ležao vec šest dana, a tada su mu srce i pluca prestali raditi. Tupac je vec neko vrijeme znao kakva ga sudbina ocekuje, ali se nije bojao smrti. Živio je kako je i umro - s pištoljem u ruci. Živio je samo 25 godina, ali je i to bilo dovoljno da postane simbolom otpora i života u getu. Sada je Tupac u nebu s Malcolm X-om, Martin Luther Kingom, Heuy P. Newtonom i ostalim velikanima afro-americke povijesti, a tu se nalaze i brojni njegovi rodaci, prijatelji i navodni polubrat Yafeu Fula koji j e pod imenom Kadafi nastupao u Tupacovoj pratecoj grupi “Tha Outlaw Immortalz.” Fula je bio glavni svjedok 2Pacovog umorstva i ubijen je dva mjeseca kasnije u 19oj godini.

U rujnu 1968. Tupacova majka, Afeni Shakur, pridružila se njujorškim Crnim Panterama. Tada je imala 22 godine. U travnju 1969. Afeni i 20 drugih clanova Crnih Pantera - ukljucujuci njezinog tadašnjeg muža Lumumba Abdul Shakura - bili su optuženi za podmet anja bombi na javnim mjestima u New Yorku i istaknute aktivnosti u crnackoj organizaciji Crne Pantere, ali su u svibnju 1971. oslobodeni optužbi. Afeni se rastala pocetkom 1971. i u veljaci iste godine poslana je u Women’s House of Detention u njujorški G reenwich Village gdje je 16. lipnja rodila sina. Dala mu je ime Tupac Amaru po poglavici Inka cije ime znaci "sijajuca zmija", a Shakur na arapskom znaci "zahvalan Bogu". U vrijeme Tupacovog rodenja, njegov otac Billy Garla, koji je vec imao dvoje djece iz prijašnjih veza, i Afeni su bili u lošim odnosima.Garland i Afeni su oboje bili clanovi Crnih Pantera 1970. kad su se upoznali. Garland je živio u Jersey Cityu, a Afeni u New Yorku. Do Tupacove pete godine Garland ga je nekoliko puta vidio. Nakon toga, sa sinom nije imao nikakvih kontakata do 1992., kad ga je vidio na plakatu za film Juice. Od 1975. do 1983. Tupac i njegova sestra Sekyiwa su živjeli s Afeni u New Yorku, u ozloglašenim cetvrtima Bronxu i Harlemu u beskucnickim utocištima, kod rod aka i prijatelja. Tupac je prije nekoliko godina rekao da politicki idealizam Crnih Pantera nije bio u skladu s grubom ekonomskom stvarnošcu života njegove obitelji. "Here we was", rekao je, "kickin' all this shit about the revolution - and we starvin'. T hat didn't make no sense to me." Afeni je potaknula njegovu kreativnu energiju uclanivši dvanaestogodišnjeg Tupaca u rujnu 1983. u Harlemsku kazališnu grupu “127th Street Ensemble”. U svojoj prvoj ulozi Tupac je glumio Travisa u predstavi "A Ra isin in the Sun”. Shakur je rekao da se na toj pozornici njemu otvorio potpuno novi svijet. "I rember thinking, 'This is something that none of them kids can do,'" rekao je Shakur. "I didn't like my life, but through acting, I could become somebody else." Na Tupaca je više i od toga tko je bio i gdje je živio, utjecala cinjenica da je odrastao bez oca. 1983. k njima se doselio Legs,jednom povezan sa legendarnim njujorškim kraljem droge Nickyem Barnesom. Tupac ga je smatrao ocem. "That's where the thug in me came from," rekao je.
Legs je bio osoba koja je upoznala Afeni sa crackom, drogom koju je uzimala velikim dijelom osamdesetih godina. Nakon što je Legs sredinom osamdesetih poslan u zatvor zbog prijevare sa kreditnim karticama, Afeni je, umorna od bor bi u New Yorku, u lipnju 1986. preselila obitelj u Baltimore. Kad je nazvala Legsa da mu kaže svoju novu adresu, saznala je da je on umro od infarkta uzrokovanim crackom."That fucked me up," rekao je Tupac. "I couldn't even cry, man. I felt I needed a dad dy to show me the ropes, and I didn't have one." U rujnu 1986. Tupac je primljen u prestižnu Baltimore School for the Arts gdje je ucio o baletu i glumi. Rodeni glumac, našao je sebe u školskim predstavama i osjecao da je napokon našao svoje mjesto. "That school was saving me, you know what I'm sayin'?" rekao je Shakur. "I was writing poetry and shit, and I became known as MC New York because I was rapping, and then I was doing acting thing. It was a whole other experience for me to be able to express mys elf - not just around black people but also around white people and other kinds of people. It was the freeest I ever felt in my life." U tom je razdoblju Tupac napisao i svoju prvu rap pjesmu. Taj je period završio kad je Tupac imao 17 godina jer se tada dogodilo nešto što ga je jako potreslo. Bila je to smrt njegovog najboljeg prijatelja koji je poginuo dok se na školskom igralištu igrao s pištoljem. “Bio sam izbezumljen njegovom smrcu, a nisam mogao ni ici u školu u kojoj nikad nisi znao s koje ce ti st rane doletjeti metak,” rekao je Tupac. “Leaving that school affected me so much,” rekao je poslije. “I see that as the point where I got off track.” Napustio je školu i sa obitelji se u lipnju 1988. preselio u Marin City, gradic blizu Oaklanda, a u kolovo zu iste godine njegov je ocuh Mutulu Shakur osuden na 60 godina zatvora zbog umiješanosti u pljacku automobila koja se zbila 1981. Tamo je njegov život drasticno promijenio smjer. Kao prvo, Tupac nije završio školu. Nekoliko sljedecih godina proveo je pro davajuci drogu i provaljujuci u tude domove i uvidao kako se njegov odnos s Afeni u potpunosti pogoršao. 1990. stvari su se pocele mijenjati. Shakur je susreo Shock-G-a, vodu rap grupe Digital Underground, i prihvatio posao tehnicara / plesaca / rappera. Buduci da je odmah poceo snimati vlastite demo-vrpce, momci iz grupe pružili su mu punu potporu. Nakon nekoliko mjeseci poceo je nastupati kao “predgrupa” Digital Undergrounda i jednom prilikom, nakon jednog od takvih nastupa, netko ga je pokušao ubiti - gurnuo mu je pištolj u lice. Poslije te uzbudljive pustolovine više nije bilo nikakvih razloga da ga Digital Underground ne primi u svoje redove. Dok se sa grupom nalazio na turneji takoder je saznao da mu majka uzima crack. 3. sijecnja 1991. izlazi albu m This Is an EP Release grupe Digital Underground na kojoj se pojavljuje i Tupac. On se takoder pojavljuje i na albumu Sons of the P. koji izlazi iste godine. 12. studenog 1991. Tupac izdaje svoj prvi album 2Pacalypse Now koji ukljucuje singlove “Brenda’s Got a Baby” i “Trapped”, a ubrzo nakon toga ulaže i 10 milijuna dolara vrijednu tužbu protiv Oaklandske policije zbog brutalnosti pri uhicenju zbog nepropisnog prelaženja ceste. 17. sijecnja 1992. izlazi Ernest Dickersonov film Juice , Tupacov debi na ve likim ekranima za koji je dobio pohvale za ulogu Bishopa. On je možda ostao i najbolje zapamcen po recenici iz tog filma: “I am crazy. And I don’t give a fuck.” 22. rujna iste godine tadašnji je americki podpredsjednik Dan Quayle zatražio zabranu albuma 2 Pacalypse Now, rekavši da taj album “has no place in our society”. Tadašnja Tupacova diskografska kuca Interscope Records ju je odbila. Godinu dana kasnije, 1. veljace, izlazi njegov drugi album Strictly 4 My N.I.G.G.A.Z. Njegovi najradikalniji obožavate lji nisu nipošto mogli biti zadovoljni. Tekstovi nekih pjesama, u suprotnosti s 2Pacovim imageom, propagirali su naobrazbu i majcinstvo, a osudivali nasilje bez razloga. Do tog trenutka vec je nastao preokret - Tupacu je doista krenulo. Ne samo da je bio rap-zvijezda, nego je uspješno zapoceo i glumacku karijeru, a odjeca iz njegove modne linije Thug Life, koja je takoder krenula u to vrijeme, dobro se prodavala u Americi. Ipak, 1993. Tupac je napravio veliku grešku koja je sve promijenila. 18. studenog 1 993. 19-godišnja djevojka, koju je Tupacpokupio nekoliko dana ranije u njujorškom nocnom klubu, optužila je njega i tri njegova prijatelja za silovanje. Nakon toga svi su završili na sudu. Sudenjenije prošlo bez problema, jer su neki clanovi porote, ogad eni Tupacom, jednostavno odustali od sudjelovanja u njoj. 30. studenog 1994., dok je još uvijek bio pod optužbom za silovanje, Tupac je upucan iz zasjede ispred studija na Time Squareu u New Yorku. Napadac ga je pogodio s pet metaka i ukrao nakit vrijedan 40 tisuca dolara. Tupac se odjavio iz bolnice manje od tri sata nakon dolaska. Slucaj je ostao neriješen. 1. prosinca iste godine, Tupac je osloboden optužbe za sodomiju i prijetnju oružjem, ali je proglašen krivim za silovanje. Osuden je na 4.5 godine z atvora. 14. veljace 1995. poceo je odsluživati kaznu u New York’s Rikers Island zatvoru. Dok se nalazio u zatvoru, 1. lipnja 1995. izlazi njegov treci album Me Against the World, koji ubrzo zauzima prvo mjesto na Billboardovoj pop ljestvici. Sa singlom “D ear Mama”, album u sedam mjeseci postaje dvostruko platinast. Istog mjeseca u VIBE-u izlazi intervju u kojem se Tupac odrice svoje “Thug Life” licnosti i obvezuje se na pozitivan rad. Takoder je umiješao Biggie Smallsa, Puffy Combsa, Andre Harrella, blis kog prijatelja Stretcha i ostale za zasjedu u New Yorku, ali u kolovozu u VIBE-u izlazi intervju u kojem Biggie, Puffy i Harrell tvrde da nemaju nikakve veze sa pucanjavom. U listopadu iste godine vlasnik diskografske kuce Death Row Records, Suge Knight, placa 1.4 milijuna dolara jamcevine za Tupaca. Tupac odmah odlazi u L.A., potpisuje ugovor sa Death Rowom i pocinje snimati novi album All Eyez on Me. Dok se nalazio u zatvoru Tupac se oženio svojom djevojkom Keishom Morris, ali se brak ubrzo raspao nakon što je Tupac potpisao za Death Row Records. Posljednjih pet godina Tupacu su bili ispunjeni uhicenjima. Osim što je završio u zatvoru zbog silovanja, Tupac je cesto izlazio pred sud. 13. ožujka 1993. Tupac se u Hollywoodu potukao s vozacem limuzine zato što ga je ovaj optužio za uzimanje droge u autu. Tupac je uhicen, ali je optužba odbacena. 5. lipnja iste godine Tupac je uhicen u Lansingu, Michigan, zbog udaranja lokalnog rappera baseball palicom tijekom koncerta. Osuden je na 10 dana zatvora. 13. list opada 1993. Tupac je opet uhicen pod optužbom da je u Atlanti ubio dva policajca koja nisu bila na dužnosti. Zbog nedostatka dokaza slucaj nikada nije dospio na sud. Svjedoci su rekli da ih je Shakur ubio u samoobrani, nakon što su policajci, koji nisu bi li u uniformama, otvorili vatru na njegov auto. 10. ožujka 1994. Tupac je u Los Angelesu osuden na 15 dana zatvora zato što je šakom udario direktora Allena Hughesa. (Hughes i njegov brat Albert su odgovorili Tupaca od uloge u filmu Menance ll Society.) U toku tih uhicenja, Shakur je bio nekoliko puta i civilno tužen. 22. kolovoza 1992., na proslavi 50. godišnjice Marine Citya, sjeverno californijska geto enklava poznata pod imenom Jungle, izazvala je sukob izmedu Shakurove bande i druge grupe posjetitelj a festivala. Metak je ispalio netko iz Shakurove bande i šestogodišnji djecak je ubijen. Tupacov polubrat Maurice Harding je uhicen, ali i pušten zbog nedostatka dokaza. Civilna tužba protiv Shakura i njegove tadašnje diskografske kuce, Interscope Records , je riješena izvan sudnice, isplatom 300 000 do 500 000 dolara. Iste godine, 11. lipnja, Ronald Ray Howard, 19, je u Texasu ubio policajca. Howardow odvjetnik je tvrdio da ga je 2Pacalypse Now, koja je nadena u njegovom auto-radiju, potaknula na pucanje. Policajceva udovica je uložila nekoliko miljuna dolara vrijednu tužbu protiv Shakura, Interscope Recordsa i Time Warnera. Slican se dogadaj dogodio i 7. rujna 1994. kad su dva teenagera iz Milwaukeea ubila policajca. Inspiracija im je za to bila Tupacova pjesma “Soulja’s Story” sa albuma 2Pacalypse Now. 30. studenog 1995., tocno godinu dana nakon pokušaja Tupacovog ubojstva, Randy “Stretch” Walker je ubijen u Queensu. 13. veljace 1996. izlazi Tupacov album All Eyez on Me, njegov prvi album snimljen pod e tiketom Death Row Recordsa. All Eyez on Me je bio prvi dupli CD u povijesti rappa. Istog mjeseca u VIBE-u izlazi Tupacov intervju u kojem on istice da je spavao sa Biggievom ženom Faith Evans. Faith je to opovrgnula. 29. ožujka 1996. došlo je do svade i p ucnjave kad su se šefovi Death Rowa i Bad Boya susreli nakon Soul Train nagrada u Los Angelesu. 25. travnja 1996. All Eyez on Me postaje šesterostruko platinast. U svibnju iste godine Tupac i Snoop Doggy Dogg izdaju video “2 of Amerikaz Most Wanted”. U vi deu su karikature Biggiea i Puffya kažnjene za namiještanje Tupacu. 4. lipnja izlazi Tupacov “Hit ‘Em Up”, brutalna pogrda protiv Biggiea, Bad Boya, Mob Deepa i ostalih. 4. rujna 1996. Tupac se vraca u New York na MTV Music Video Awards i upada u tucnjavu .
7. rujan 1996., prvi dan: Tupac je bio obožavatelj Mikea Tysona. Snažan, ali ranjiv, s ulicnim iskustvom, ali naivan, Tyson je stajao na nesigurnom mjestu unatoc svojem bogatstvu. Mjesto je specijalno u srcima ljudi s ulice. Tysonov mec je bio neslužbena gangsterska zabava. To je mjesto gdje se susrece gangsterska elita: bogati Crnci koji nemaju što izgubiti, udovoljavajuci svojim kontradikcijama. Uzbudenje se povecavalo dok su se šareno ob uceni ljudi okupljali u MGM Grandu te vruce Las Vegaške veceri. Unutra su bili poznati ljudi kao Stacey Augmon, New Edition, Gary Payton, Too Short i Run-DMC. Medu sportašima, dilerima i obicnim gradanima, u ložama za vrlo važne osobe, nalazila su se dva najozloglašenija u Americi: Marion “Suge” Knight, vlasnik Death Row Recordsa, koji nije tajio svoju povezanost s bandom Bloods i njegova šesterostruko platinasta super zvijezda Tupac Shakur. Odzvonio je pocetak prve runde i Tyson je ubrzo onemogucio Seldona. Prebrzo za publiku. Mec je trajao samo 109 sekundi i raspoloženje publike nakon tako kratkog meca je bilo loše, ali Tupac je bio sretan, skacuci uokolo kao malo dijete. “Did you see Tyson do it to ‘im? Tyson do it to ‘im! Did y’all see that?” rekao je Tupac privlaceci novinare u predvorju MGM-a. Postajao je sve veseliji govoreci o Tysonu. “Did y’all see that? Fifty punches! I counted, 50 punches! I knew he was gon’ take him out. We bad like that. Come out of prison and now we running shit.” Suge, smijuci se Tupacovim budalaštinama, primio ga je za ruku i udaljio od kamere. Tupac se vratio u svoju sobu, u obližnji Luxor, masivnu crnu piramidu s jasno obasjanim vrhom. Prema njegovom bliskom prijatelju, Tupac je bio malo uznemiren zato što nije mogao naci svoju pratecu grupu, the Outlaws, koji su trebali biti s njim na mecu. “He complained of getting a scarp with some Crips.” Izva n MGM-a, neki je amaterski snimatelj snimio Tupaca i Knighta dok su cekali auto okruženi mnoštvom žena. Tupac se presvukao iz ciste svilene majice u crnu košarkašku majicu bez rukava da bolje istakne svoje istetovirane bicepse i dijamantima i rubinima ukrašeni medaljon koji mu je visio oko vrata. Na njemu je bio andeo koji ceka, raširenih krila, s pištoljem u ruci.

Well it’s time to ride / I’m ready to die right here tonight / And motherfuck

they live / That’s what they screamin’ as they drill me / But I’m hard to kill, so open fire.

-2Pac, “Ambitionz az a Ridah”

23:15 navecer. Suge i Tupac, u Knightovom crnom BMW-u 750 idu prema Knightovom Club 662, skrecuci s Las Vegas Boulevara. Nekoliko žena u Oldsmobileu blica Tupacu i Knightu. Suge vozi, a Tupac s jedi do njega s otvorenim prozorom. Tupac se smije vicuci svojim obožavateljima i pozivajuci ih na zabavu. Vodeci kolonu od 6-15 automobila, BMW se zaustavio na semaforu ispred Maxim Hotela, baš ispred Stripa, gdje završavaju neon i metež i pocinju pustin ja i mrak. S desne se strane zaustavio stari bijeli Cadillac s californijskom registracijom. Jedan od cetiri covjeka u Cadillacu je izvukao visoko kalibarsko vatreno oružje. “I heard these sou nds and thought it was someone shooting in the air,” rekao je jedan ocevidac koji se nalazio u trecem autu iza Tupaca, “but then I see sparks fly from the gun.” Culo se 10 do 15 metaka. Olovo je probijalo metal, staklo, meso. Dva su metka završila u Tupac ovim prsima, druga dva u ruci, a jedan u nozi. Jedan je metak okrznuo Knightovu glavu. Cadillac je skrenuo desno, prema sjeveru, niz Koval Street. Sa dvije probušene gume, Suge je naglo okrenu o auto. Dva su policajca u blizini Maxim Hotela cula pucnjavu i vidjela metež. Odmah su krenuli u potjeru. Prema Knightovom prijatelju, koji je kasnije rekao detalje, Tupac je tada krvario kroz majicu. “Gotta keep your eyes open,” govorio je Tupac sam seb i. Suge je zaustavio auto i došla je policija. Tupac je ležao na stražnjem sjedalu BMW-a jako krvareci. Stigla je hitna pomoc. “There was blood everywhere,” rekao je jedan svjedok. “Get down!” vikao je policajac i uperio pištolj u Knighta. “I gotta get my boy to the hospital,” rekao je Suge. “Shut up. Get down!” Suge je kleknuo na zemlju. Cadillac je neopaženo nestao u noc. “I’m dying, I’m dying,” rekao je Tupac kad je stigao na odjel intenziv ne njege u University Medical Centre. Izgubio je mnogo krvi. Bio je na prvoj od dvije komplicirane operacije zbog zaustavljanja unutrašnjeg krvarena. Kasnije, Tupacova majka, teta i prijatelji - ukljucujuci Mikea Tysona, Jasmine Guy i Jesse Jacksona - doš li su mu dati potporu.

Drugi dan: Tijekom proteklih sati, vijest o pucnjavi proširila se svijetom. Dvije godine nakon poslijednjeg pokušaja ubojstva, Tupaca su još jednom pogodili meci i nitko ne zna što da mi sli. Hoce li Tupac umrijeti? Hoce li se vratiti s ove kušnje jaci, još više nepobjediv? Teško je zamisliti tako snažnu i živahnu osobu kako leži nepokretna. To je ipak covjek koji je na ulicama Atlante ušao u pucnjavu s policijom i koji je izišao iz sudn ice neoštecen. Covjek koji je 1994. na Time Squareu bio napadnut iz zasjede i koji je preživio pogoden sa pet metaka. Covjek koji je poslije optužbe za silovanje napustio zatvor bogatiji i pop ularniji nego kad je došao u njega. “’Pac will be all right,” rekli su clanovi njegove obitelji. “He’ll pull throught.” Javnost napada njegov gangsterski imidž, sudske slucajeve, zatvorske kazne i razbojnicke stihove koje je Bob Dole popljuvao. Ali njegov i prijatelji ne misle tako. “I’ve always known him to be gracious, humane,” rekao je velika licnost hip hopa Russell Simmons. “All this gangsta stuff, I’ve never seen it. I remember him dancing with his woman in a wheelchair for four h ours when everybody was drinking and partying.

That’s how I knew the man. He’s a total sophisticate: intellingent, articulate.” “He looks like a sleeping black angel,” rekla je Tupacova bliska prijateljica nakon što ga je posjetila u bo lnici. “I talked to him, touched him. I told him to go to his light.” Policija je ispitala clanove Knightovog Death Rowa, ali nisu doznali mnogo informacija. Narednik Kevin Manning iz policije Las Vegasa je o okolnostima pucnjave rekao “They were not quite candid”.

Treci dan: Bojeci se nasilja povezanog s bandama, bolnicko vodstvo je pojacalo osiguranje. Izmedu UMC osiguranja, LVPD-a i Death Row tjelohranitelja, traumatološki odjel je pun znacaka, voki- tokija i ljudi u smedim uniformama. Izvan bolnice, kombi lokalnog Chanela3 dvaput je nenadano upalio motor i svi su se na dometu zvuka pobacali na zemlju.

U otrilike20.00. sati izbija pucnjava izmedu policije i Tupacove bande i to rezultira uhicenjima i privodenjem ljudi. LVPD-eva narednica za pitanje bandi nazvala je to “misunderstanding”.

Ovisi o tome koga pitate, Tupac je ili na putu prema mrtvacnici ili na odjelu intenivne njege pušeci cigaretu. U stvarnosti, on je živ, ali ima teškoce s disanjem. Kirurzi su se odlucili na dru gu operaciju uklanjanja Tupacovog uništenog desnog plucnog krila. “You can live with one lung,” rekao je Dr. Johnatan Weissler, šef plucog odjela i intenzivne njege sa Southwestern Medicala u Dallasu. “And after a while you can live qu ite well with it.”

Cetvrti dan:Cijeli se hip hop svijet pretvorio u uho. Reporteri sumnjaju da je ubojstvo vezano uz East Coast - West Coast rivalstvo. Neki misle da je to možda povezano s bandama. Izmedu navedenih imena su the Notorious B.I.G. i Mobb Deep (obojica su upletena u otegnutu svadu s Tupacom), Las Vegas Crips, Los Angeles Crips, cak i namještenici Death Row-a. Najmanje jedan clan Bad Boya poceo je dobivati smrtne prijetnje i njujorška d iskografska kuca je otkazala koncerte nekih svojih umjetnika. “That this is gang-related is still pure speculation,” rekao je narednik Manning. “We have to run by facts.” Cjelokupnoj Death Row organizaciji, po izjavi jednog namještenika, je naredeno da šu ti. LVPD, frustrirana zbog nedostatka suradnje s Tupacovim taborom, obratila se javnosti. “The problem is a lack of forthrightness,” rekao je Manning, teško skrivajuci gadenje. “It amazes me when they have professional bodyguards who can’t even give an ac curate description of the vehicle.” U meduvremenu nitko ne može naci Knighta koji je pušten iz bolnice sa manjim ozljedama glave. U traumatološkom odjelu se meditira i moli. Tupacova teta, Yaasmyn Fu la, visoka žena, mice naocale i briše svoje suzne oci. “I’m just really, really tired,” rekla je tiho. Afeni Shakur, 50, žena male grade, ali goleme gracioznosti, izgleda otprilike isto. Bivša clanica Crnih Pantera koju Tupac zove Mama izgleda kao da na s vojim malim ramenima nosi težinu cijeloga svijeta. Posjete su uskoro gotove i ona se vraca u hotel na sat- dva nemirnog odmora. 2Pac je još uvijek u kriticnom stanju. Clanovi obitelji tiho ulaz e u plavi Chrysler. Jedan je stariji covjek zagrlio Afeni i ona se tužno naslanja na njega dok auto odlazi.

Peti dan:Jutro donosi vijesti o ubojstvu u Los Angelesu. Comptonski tjelohranitelj, za kojeg policija kaže da je povezan sa Southside Cripsima, ustrijeljen je u autu i proglašen mrtvim u Martin Luther King Jr. General Hospital u 9:53 prije podne. Kruže glasine da je ubojstvo osveta za Tupacovo ranjavanje. “Someone just drove up alongside and blasted him,” rekao je detektiv z a ubojstva Mike Pariz iz policije Las Vegasa. “This is only the beginning,” rekao je jedan stanovnik Comptona. “The gang shit is about to be on.” Suge je postao dostupan LAPD-u za ispitivanje. Istražitelj je ponovno pregledao video snimku iz MGM-a snimlje nu na Tysonovom mecu, koja navodno prikazuje Tupaca i ostale u svadi s nepoznatim Crncem odjevenim u traperice i majicu kratkih rukava. “This happened at approximately 8:45 p.m.,” rekao je nar ednik Manning. “Kicking and punching were involved.” Ovlašteni ne žele otkriti koji je od dvojice, Tupac ili Suge, napao covjeka. Kad su policajci stigli, pitali su žrtvu da li ih želi tužiti. On je rekao “Forget it” i otišao. Narednic i mu nikad nisu saznali ime. “There is no reason to belive that these incidents are at all connected,” rekao je Manning.

Šesti dan:Tupac, zatvorenih ociju i s preostalim upaljenim plucnim krilom, bori se za život. Prikljucen je na respirator i tijelo mu se ponekad naglo grci od bola. Lijecnici su izazvali paralizu zbog straha da se ne ozlijedi. Dr. John Fildes, šef bolnickog traumatološkog odjela, kaže da Tupac ima 20% šanse da preživi. “It’s a very fatal injury,” rekao je. “A patient may die from lack of oxygen or may bleed to death.” Unatoc novinskim na slovima poput WOUNDED TUPAC IS UNLIKELY TO LIVE, clanovi njegove obitelji još se uvijek nadaju.

Sedmi dan:“This is Dale Pugh, marketing and public relations director for the University Medical Center.” rekao je bolnicki razglas. “This message is being recorded at approximately 5:1 5 p.m. on Friday, September 13. Tupac Shakur has passed away at UMC at approximately 4:03 p.m. Physicians have listed the cause of death as respiratory failure and cardiopulmonary arrest.” U bolnici je duboka tišina. Kontrasti Tupacovih mnogih svjetova se medusobno približavaju. Ispred bolnice se skupilo više od 150 ljudi: mlade crne djevojke i njihove majke, vitki mladi muškarci sa cešljevima u svojim razcupanim glavama; drugi noseci dronjke , profesioalne žene, mladi americki urodenici i djeca - deseci i deseci djece. Suosjecajni novinari cekaju sa suznim ocima. Plavokosi i plavooki policajac stoji pokraj bijelog decka s dolarskim znakom istetoviranom na vratu. Mnogi od o nih koji su slijedili Shakura tijekom godina - legije obožavatelja, novinari i oni koji su ga mrzili - vjerovali su da ce se bucno vratiti, kao što je to ucinio poslije ranjavanja 1994. “I’m still waithing for Tupac to call me; I never thought he was gonn a die,” rekla je Tupacova bivša djevojka Keisha Morris. “I thought he was going to walk out of the hospital just like he did before.” Vijest o Tupacovoj smrti brzo se širila - mobitelima, faksevima, beeperima i e-mailom. Neki su histericno plakali, neki s u gledali u nebo, a drugi su polagano pili vodu iz boce ili slatkasta pica. Nekoliko je ljudi iz Tupacove škvadre prolijevalo pice u njegovu cast. Jedna je mlada žena s debelim pletenicama i h aljini s cvjetnim uzorkom rekla “I hope you tell the truth about Tupac. He was a hero to me, and he kept it real for the hood.” Džipovi i auti su stizali kroz raskršce Goldring Avenue i Rose Streeta, pretvarajuci blokove oko bolnice u Las Vegašku verziju Crenshaw Boulevarda u Los Angelesu u nedjelju navecer. Neki su auti puštali Tupacovu muziku. U crnom su Hummeru cetvorica mladih Crnaca nemarno sjedila i tupo zurila u smjeru bolnice. Bilo je teško i pomisliti da je rujan jer je temperatura skocila iznad 100 stupnjeva, i teški, melankolicni osjecaj lebdio je u zraku. Vijest da je Tupacova smrt osvecena proširila se gomilom. Neki je promatrac pokazao poznati West Coast “W” znak u Tupacovu cast. “The boss man is death,” rekao je jedan teenager odjeven u traperice, majicu s kratkim rukavima i crnu vojnicku kapu.

Okružena obitelji, Afeni je izjurila iz traumatološkog odjela, a tiha joj se odlucnost urezala u lice. “She is an extremely spiritual person,” rekla je jedna prijateljica obitelji. “I think she knew. She had given her only son to Go d long before this day.” Traumatološku sobu je ubrzo napustio i jedan clan Tupacove bande. Sjurio se niz bolnicke stepenice i vikao “Why the fuck you let him die, yo? Why the fuck you let him die?” Osim njega, izašao je, crven u licu, i Yakki, Tupacov rod ak, koji je cijelo vrijeme bio uz njega. Clan Death Rowa Danny Boy došao je u prugastim carapama i papucama, a suze su mu curile iza naocala. Spustio se na koljeno kao da moli. U oblacima se vidio grimiznitrag. Odjednom su se pojavila tri auta i iz crnog je Lexusa izašao Suge Knight odjeven u majicu Phoenix Sunsa, a rana na vrhu glave mu se jedva primjecivala. Njegova ogromna figura utišala je gomilu. Dok je ulazio u bolnicu s još tri covjeka , lice mu je poprimilo hladni izraz. Nekoliko se mladih Crnaca u cekaonici skupilo oko njega, ukljucujuci Danny Boya, jedinu osobu u okruženju koja je otvoreno plakala. Knight je ušao u traumatološki centar grlivši ga oko vrata i tiho razgovarajuci s clan ovima Tupacove obitelji. Bez svog prijatelja Tupaca, Suge je izgledao solidarnije. Nakon nekoliko minuta okrenuo se i otišao, pušeci jedva zapaljenu cigaretu. Nije se obazirao na svoju sigurno st niti na glasine da je on zapravo bio meta. Dok su minute prolazile, izvan bolnice je vladala gotovo svecana atmosfera. Auti su prolazili puštajuci Tupacove pjesme. Djeca su pocela trcati izvan dosega majki. Jedan mali djecak u gruboj tkanini i papucama legao je izmedu dva parkirana auta vragolasto motreci da li ga tko promatra. Novinari su se poceli spremati. Gomila se pocela razilaziti. Crni Humvee kružio je oko bolnice puštajuci pjesmu “ If I Die 2Nite.”

“I’ll live eternal / Who shall I fear / Don’t shed a tear for me nigga / I ain’t happy here. I hope they bury me and send me to my rest / Headlines readin’ murdered to death / My last breath….”

-2Pac, “If I Die 2Nite”

Pocinitelji tog ubojstva koje je osupnulo glazbeni svijet još nisu otkriveni, ali prije nekoliko mjeseci dva clana Tupacove pratece grupe “Tha Outlaw Immortlaz” izjavili su da su policiju izvij estili kako su vidjeli tko je ubio poznatog rappera, no da ih policijske vlasti nikad nisu pozvale da opišu ubojice. Naime, Malcolm Greennridge, poznatiji kao Mean iz Shakurove pratece grupe, i Tupacov tjelohranitelj Frank Alexander tvrde da su se vozili u automobilu iza Shakurovog te da su svjedocili kobnim hicima 7. rujna. Medutim, navodni svjedoci takoder priznaju da se nikad nisu obratili policiji zbog onog što su vidjeli. Policijski narednik iz Las Vegasa na sve to odgovara da su svjedoci iste noci kada se ubojstvo dogodilo izjavili nešto posve razlicito od onog što izjavljuju sada, o cemu policija ima i dokaz, jer su njihova svjedocenja snimljena. “Pozdravljamo sve dodatne informacije o ubojstvu, uz zaprepaštenost što svjedoci nisu s nama kontaktirali ranije”, izjavio je Kevin Manning iz policije Las Vegasa. Greenrige je zatim policiji izjavio da je vidio cetiri Crnca u bijelom cadillacu kako se voze uz njih nekoliko trenutaka prije neg o je Tupac pogoden. “Nisam vidio koji je od njih povukao obarac, ali sam vidio cijev koju su sa stražnjeg sjedišta provukli kroz vozacev prozor. Nekoliko sekundi prije pucnjave vidio sam vozac a i ostale u automobilu, i o tome sam izvijestio policiju. Ne mogu obecati da bi ih mogao indetificirati, ali nitko me nije ni tražio da barem pokušam”, tvrdi Greenridge. Slicno tvrdi i njegov kolega. “Bi li mogao indetificirati ubojicu svoga prijatelja T upaca Shakura ako mi policija pokaže sumnjivce ili njihove fotografije? Vjerojatno da. No, cinjenica je da mi policija nije nikad ni pokušala pokazati njihove fotografije, niti su me pozvali u vezi s bilo cim što se tice ubojstva”. Osim navodnih svjedoka, policiju Las Vegasa otvoreno je kritizirala i Shakurova majka, Afeni Shakur, koja prigovara zbog nedjelotvornosti policije u otkrivanju ubojice njezinog sina. Osim policije, Afeni zamjera i d iskografskoj kuci njezinog sina, Death Row Records. Ali, Afeni se nije zaustavil samo na optužbama. Tužila je Death Row i tražila 17 milijuna dolara tvrdeci da je Tupac zaradio 100 milijuna, a kad je umro, sve što je imao bilo je 150 tisuca dolara. “Otkrila sam da Tupac nije imao ništa. Otkrila sam da kuca koju je nedavno kupio nije njegova, otkrila sam da rolls royce, na kojeg je bio jako ponosan i kojeg je toliko volio, nije njegov, i dok go d oni nisu njegovi, ja ne želim imati ništa s njima”. Prema nekim informacijama, Afeni je na sudu dobila 5 milijuna dolara. No bez obzira na to, policija je suzila listu sumnjivih na svega trojicu clanova bande C rips iz Los Angelesa, koji su i uhiceni. Jedan od njih je Orlando Anderson, dugogodišnji clan Cripsa, bande koja je po svemu sudeci organizirala ubojstvo. Dok policija nema pravih dokaza, tvrdi se kako je upravo Anderson vozio cadillac iz kojeg je ubijen Shakur. Anderson je navodno nekoliko sati prije ubojstva napao Shakura i njegove u MGM Grand Hotelu u Las Vegasu. No, policija dvoji da ce uopce moci podignuti optužnicu protiv uhicenih dok ne nade uvjerljive svjedoke. Osim Shakurovog, americka ce policija morati riješiti ubojstvo još jednog rappera, The Notoriousa B.I.G.-a, popularnog Biggiea, koje je izvedeno na potpuno isti nacin, iz automobila u mafijaškom stilu, samo ovaj put u Los Angele su. Biggie je ubijen u noci na nedjelju 9. ožujka 1997. u Los Angelesu dok je napuštao privatnu zabavu, koja se održavala u jednoj dvorani Petersenovog automobilskog mozeja, u otmjenoj cetvrti Mid-Wilshire. Policija je smjesta zapocela istragu. Više od st otinu ljudi bilo je u tom trenutku ispred zgrade muzeja, pa se vjeruje da su mnogi vidjeli ubojicu, koji je uspio pobjeci. Sumnja se da je njegovo ubojstvo osveta za ubojstvo vodeceg californi jskog rappera Tupaca Shakura. Veza izmedu dvojice rappera seže u 1994. godinu, kada je na Shakura izvršen atentat, za koji je ovaj, izmedu ostalih, optužio i Biggiea. Oba atentata poslužila su promatracima kao potvrda o postojanju navodnog rivalstva izmed u rappera s istocne i zapadne obale SAD. Glavni osumnjiceni za Biggievo ubojstvo, kao i kod Shakura, su Cripsi, bez obzira što izmedu ta dva ubojstva ne postoji izravna veza. Cripse je unajmil a Biggieva diskografska kuca Bad Boy Records za osiguravanje koncerata njihovih izvodaca po zapadnoj obali, a oni su, prema policijskim podacima, u sukobu s rivalskom bandom Bloods, koju je unajmila Tupacova kuca Death Row. Inace, te dvije bande, u kojima se nalazi oko 40 tisuca mladih ulicara naoružanih do zuba, godine 1992. potpisale su sporazum o medusobnom nenapadanju. Kako kažu istražitelji, Shakurova smrt bila je trenutacna osveta jednog komandosa Cripsa i taj je dogadaj prekinuo primirje medu suparnickim bandama. Tri dana poslije, u Los Angelesu su ubijena tri Cripsa. Nakon Biggieve sahrane, na potezu je policija. Inace, na samoj Biggievoj sahrani, koja se održala 19. ožujka, izbili su neredi, posljedica kojih su deset uhapšenih osoba i sedam ozlijedenh policajaca. Do sukoba izmedu policije i sudionika sprovoda došlo je prilikom prolaska povorke njujorškom cetvrti Brooklyn. U povorci je bilo oko dvije tisuce ljudi.

Tupac je bio složena osoba: briljantan i glup; jako zabavan i smrtno ozbiljan; prijatelj i nespreman udovoljiti, ali takoder i vrlo lošeg temperamenta i odan nasilju; voljen od svojih ljudi i ž ena, ali takoder i odijeljen od svoje rase i osudeni silovatelj; velikodušan prema pogreškama, ali i opasan kockar kad je dolazilo do njegovog osobnog i profesionalnog života; nevjerojatno talentiran, ali i užasno kratkovidan. Za mene, 2Pac je bio najvažn iji solo izvodac u povijesti rapa ne zato što je bio najtalentiraniji, nego zato što je on, više od drugih rappera, pokazivao kako je to biti mladi Crnac u Americi. Ali demoni Tupacovog djetinjstva - siromaštvo, osjecaj premještanja, neskladan odnos s maj kom, nedostatak oca - proganjali su ga cijelog života. U svojoj pjesmi “Dear Mama” sa albuma Me Against the World Shakur pjeva: “When I was young, me and my mama had beefs / Seventeen years old, kicked out on the streets.” Rijeci 2Pacovih presama su vrlo raznolike. Ponekad se uopce nije moglo razumjeti da li je on Crnce volio ili ih je potpuno prezirao. Kada se usporede dublja znacenja njegovih pjesama “Keep Ya Head Up” i “Hit ‘Em Up” koja se odnosi na na rappera Biggie Smalla i njegovu ženu, R&B pjevacicu Faith, u stihovima “You claim to be a player, but I fucked your wife” - dobiva se jasna slika Shakurove shizofrenicne prirode s obzirom na isticanje rase i spola. Što ga je, ipak, cinil o posebnim bilo je to što se nije bojao proturijeciti nikome.

Do 1995. cinilo se da se Tupac umorio od hip hopa. “I don’t even got the thrill to rap no more,” rekao je. Prema njegovoj dugogodišnjoj prijateljici Karen Lee “’Pac always carried the weight of a lot of people on his shoulders. All he ever wanted was to hear himself on the radio and to see himself on the movie screen.” Dajuci Tupacu status simbola, nije ni cudo što su neki ljudi vec poceli nagadati da je on još uvijek živ, da je krivotvorio svo ju smrt. Tupac je postao simbol, anti-junak. Ovo su neki od najcešcih dokaza koji podupiru tvrdnju da je živ:

2Pac je umro na petak 13….

Nikad nije objavljena niti jedna Tupacova slika iz bolnice.

U pjesmi “Life Goes On”, Tupac rappa o vlastitom sprovodu.

Vozac auta u kojem se Tupac nalazio, Suge Knight (izvršni producent Death Row Recordsa), nije se pojavio na ispitivanju o pucnjavi.

2Pacov je auto pogoden 12 puta i Suge nije upucan niti jednom.. Njega je metak samo okrznuo.. Kako to da je 2Pac pogoden toliko puta, a Suge niti jednom?

Nije bilo balistickih testova… Barem nismo culi za njih….

U Las Vegasu postoji mala crnacka zajednica na sjeveru grada… Strip je od tamo udaljen samo 8 blokova… Napadaci su bili Crnci.. Kamo su otišli? Gdje su se sakrili?

Bijeli Cadillac u kojem su se nalazili napadaci nije naden… Kako to kad se Las Vegas nalazi usred pustinje?

Bijeli je Cadillac u kojem su se nalazili napadaci prošao okruženje 2Pacove grupe, a u mnogim su autima bili tjelohranitelji…Nitko nije krenuo u potjeru i nema svjedoka… Na ulicama nije bilo sv jedoka. Kako to? Zašto ne, osobito nakon meca?

Las Vegas je usred pustinje. Kako to da nije bilo potjere helikopterima? Kad netko opljacka casino, LVPD odmah krece u potjeru s helikopterima… Zašto to nisu napravili kad je 2Pac upucan?

Suge je rekao da je dovezao 2Paca u bolnicu i da su suvislo razgovarali. Koliko je ozbiljno 2Pac bio pogoden? Kad se uzme u obzir sve ovo… Postoji konfliktna prica da se na stražnjem sjedištu n alazila Quincy Jonesova kcer… I onda nije… Što je od toga na kraju istina?

Video “I ain’t Mad at Cha” je izdan samo nekoliko dana nakon njegove smrti. “I ain’t Mad at Cha” je pjesma broj 13 na albumu “All Eyez On Me”. Video prikazuje Tupaca kao andela u Raju. Na videu , Tupac je pogoden nakon napuštanja kazališta sa svojim prijateljem što je vrlo slicno tome kako je upucan u stvarnosti. Zanimljivo, Tupac umire u svom zadnjem videu izdanom pod imenom “Tupac”. Njegov novi video “Toss it Up” sa novog albuma je izdan pod i menom “Makaveli”.

Drugi video izdan pod imenom Makaveli je “To Live and Die in L.A.”. Ali kako su mogli izdati novi video kad je on “mrtav”? Zar je stvarno video snimljen 4 mjeseca ranije, u kolovozu?

U intervjuu prije ubojstva, Tupac je govorio o tome kako želi prestati rappati i biti gangster i izaci iz središta pozornosti. Koji je bio jedini nacin da potpuno pobjegne od ociju javnosti? (O dgovor: ako javnost misli da je mrtav.)

Nema osumnjicenih za ubojstvo. Kao optuženi se spominju Orlando Anderson i stanoviti Travor Lane, ali cvrstih dokaza još nema.

2Pac je uvijek nosio neprobojni prsluk, ali zbog nekog nepoznatog razloga nije ga nosio te veceri.. Zašto?

U vecini svojih pjesama on govori o tome kako želi da ga pokopaju. Pa zašto je onda navodno kremiran dan nakon što je “umro”? I od kada netko može biti kremiran dan nakon smrti bez autopsije? O sim toga, ilegalno je sahraniti nekoga tko je ubijen bez autopsije.

Komemoracije koje su trebale biti otvorene za javnost otkazane su i u Los Angelesu i u Atlanti…

Novinarima nije bilo dozvoljeno da budu nazocni sprovodu, ali je onda sprovod otkazan zbog neznanih razloga.

U pjesmi “Life Goes On” sa albuma All Eyez on Me, Tupac govori o tome kako kad umre želi da mu “every rapper” rappa na sprovodu. Zašto onda Death Row nije ispunio njegovu poslijednju želju?

Nitko ne može tražiti da se iskopa 2Pacov grob kao što su htjeli napraviti s Elvisom i kao što su napravili s Abrahamom Lincolnom.

U Machiavellievoj knjizi Razmatranja o prvoj dekadi Tita Livija, u drugoj knjizi, poglavlje XIII, on govori “Princ koji želi ostvariti velike stvari mora nauciti varati”. To je Machiavellieva g lavna ideja i veza izmedu Tupaca i Machiavellievih djela.

Machiavelli je prije smrti napisao dvije knjige. Pogledajte kako se zovu diskovi albuma All Eyez on Me….

Ime 2Pacovog novog albuma je Makaveli… Machiavelli je bio talijanski ratni strateg koji je podržavao krivotvorenje smrti kao zavaravanje neprijatelja… 2Pac je bio njegov obožavatelj i procitao njegove knjige nekoliko puta. Možda je poslušao njegov savjet…

Premetanjem slova iz imena Makaveli dobije se “mak alive” ili “make alive”. Da li to znaci da je Tupac živ, ali ne više kao 2Pac, nego Makaveli?

U intervjuu iz 1994. Tupac je prije odlaska u zatvor rekao da ako ikad ode u zatvor da ce, kad se vrati, biti gori nego prije. Bio je. Takoder je rekao da kad se vrati da ce to biti kao da je p onovo roden. Vec je umro i vratio se gori nego prije, a sada je još i ime 2Pac promijenio u Makaveli što bi takoder moglo znaciti ponovno rodenje i sve što mu je još nedostajalo je fizicko rodenje. Vec je ispunio više od polovice obecenja.

Omot 2Pacovog poslijednjeg albuma prikazuje ga kao Isusa… Da li je planirao uskrsnuce?

Naslov novog Makavelievog (Tupacovog) albuma je The 7 Day Theory. On je upucan 7. rujna, preživio 7., 8., 9., 10., 11., 12., i “umro” 13. rujna. To može biti objašnjenje naslova The 7 Day Theor y.

Tupacov album All Eyez On Me je izdan 13. veljace 1996., a Tupac je “umro” 13. rujna 1996. Velika je slucajnost što je razmak izmedu ta dva datuma tocno 7 mjeseci.

Tupac je službeno umro u 4:03 poslije podne. 4+3=7. Takoder je umro sa 25 godina. 2+5=7. Cini se da je 7 Tupacov broj.

Na novom albumu nema niceg što govori TUPAC RIP 1971-1996. Zar ne bi imalo smisla ukljuciti nešto poput toga na prvi album nakon njegove “smrti”?

2Pac je dovršio 2 filma i 3 albuma koji još nisu izdani… Sa tako mnogo ljudi uznemirenih zbog 2Pacove smrti, sve povezano sa njim bi donijelo veliku zaradu…

Tupac se pojavljuje u pjesmi “Street Life” sa Snoopovog novog albuma koji ce se najvjerojatnije zvati Doggumentary. Kako se Tupac može pojaviti na njegovom albumu ako je mrtav? Ako je pjesmu sn imio prije “smrti”, zašto ona nije ukljucena u Snoopov prošli album Tha Doggfather?

Cula sam da je Tupacova polica osiguranja bila vrijedna 72 milijuna dolara i da još nije unovcena. Nikakve legalne akcije ne mogu se poduzeti protiv njega sve dok se to ne unovci.

Producent novog Makavelievog albuma je jednostavno nazvan “Simon”. Simon (Šimun)je bio apostol koji je pomogao Isusu nositi križ i jedan od prvih svjedoka njegovog uskrsnuca. Može li Suge biti Simon?

Drugi moguci dokazi obuhvacaju novi album. Nazvan je “The Don Killuminati: the 7 day theory” što je još uvijek misteriozna definicija. S unutrašnje strane omota piše “Exit - 2Pac, Enter - Makav eli” kao da je 2Pac umro, a Makaveli roden. Tamo se takoder nalazi i misteriozni “Simon”.

Rijeci pjesama sa novog albuma sadržavaju teme smrti i uskrsnuca. Osobito u pjesmi broj 5 “Blasphemy” kad kaže: “Brotha’s getting shot and coming back resurrected.” Takoder, u pjesmi broj 9 “Wh ite Man’z World” on govori: “My time away just made perfection, you think I’d die?”

Na Richie Richevom albumu Seasoned Veteran, koji je izdan isti dan kad i The 7 Day Theory, u pjesmi “Niggas Done Changed” koji izvodi u duetu s Tupacom, Tupac govori: “I’ve been shot and murdered, can’t tell you how it happened word for word / but best belive that niggas’ gonna get what they deserve.” Ova fraza govori da je Tupac znao da ce biti mrtav kad Richie Richev album bude izdan.

U Makavelievoj (Tupacovoj) pjesmi “White Man’z World” sa albuma The 7 Day Theory, on govori “We ain’t never gonna walk off this planet unless ya’ll choose to.” Da li je on odlucio otici s ovog planeta krivotvorenjem svoje smrt?

U svojoj pjesmi “Ambitionz az a Ridah” sa albuma All Eyez On Me, Tupac govori “Blast me but they didn’t finish, didn’t diminish my powers so now I’m back to be a muthafuckin’ menace, they cowards thats why they tried to set me up, bitch ass niggas on my team so indeed they wet me up, BUT I’M BACK REINCARNATED.” To govori da je Tupac reinkarniran kao Makaveli.

U svojoj pjesmi “Life of an Outlaw” sa albuma The 7 Day Theory, Tupac govori “All for the street fame on how to be managed , to plan shit, 6 month in advance to what we plotted, approeved to go on swole and now I got it” - Life of an Outlaw. To govori da je Tupac planirao svoju smrt i sada uživa u uspjehu svoga plana.

U svojoj pjesmi “Made Niggas” sa soundtracka iz filma Supercop, Tupac govori “Fuck ‘em all who don’t understand my plot to get richer… Outlaw to the grave, a muthafuckin’ made nigga I got a plane to get richer. Take my picture.” Još jed nom spominje svoj plan da se obogati.

Na E-40evom albumu Hall Of Game u pjesmi “Million Dollar Spot” koju izvodi u duetu s Tupacom, Tupac govori “Fans can’t understand my ghetto slang, so I evade and plan a life of better things….” Tupac još jednom spominje svoj “plan”.

U svojoj pjesmi “Ain’t Hard 2 Find” sa albuma All Eyez On Me, Tupac govori “I heard rumors I died, murdered in cold blood, tramatized pictures of me in my final states, you know momma cryed, bu t that was fiction, some coward got the story twisted.” Cini se da je Tupac predvidio buducnost.

U svojoj pjesmi “No More Pain” sa albuma All Eyez On Me, Tupac govori “A heart of a soldier with the brains to teach a whole nation.” Može li se to odnositi na Machiavellia ili Isusa?

Na omotu albuma nalazi se slika sa raspetim Tupacom. To se podudara s idejom da je Tupac “umro” i reinkarnirao se kao Makaveli. Na slici se nalazi pet rupa od metaka. Zanimljivo, Tupac je bio “ pogoden” 5 puta.

Jedini svjedok ubojstva, Yafeu Fula, naden je mrtav 10. studenog 1996. u zgradi u East Orangeu, NJ. Hmm…sada nitko nece dobiti nikakvu informaciju od njega.

Poslije ubojstva Notorius B.I.G.-a, 9. Ožujka 1997., porucnik Wayne Petersen iz odjela za umorstva je rekao “Before yesterday, I had never even heard of Notorious B.I.G. There is no link betwee n the two murders. We think the only connection is in the minds of media. The media wants to connect the two.” Ako pitate bilo koga tko zna nešto o Tupacovom slucaju, reci ce vam nešto o rivalstvu izmedu Tupaca i Biggiea. Kako ce policija Las Vegasa ikada riješiti slucaj ako ne zna osnove? Odgovor je: nece.

Zašto tako mocna i bogata tvrtka kao Death Row Records nije objavila nagradu za pronalazak ubojice?

Ljudi bliski Death Rowu i rodaci ostalih poznatih rappera nagadaju da je pucnjava bila odglumljena.

Zašto su Suge Knight i ostali u njegovom okruženju bili tako nekooperativni s policijom u rješavanju ubojstva?

Suge Knight i 2Pac su jedina dva covjeka u glazbenoj industriji na tako visokim pozicijama sa dovoljno moci da uspiju napraviti trik poput krivotvorenja smrti…

Prema mnogim izvorima, u prve tri sekunde albuma The 7 Day Theory rijeci “Suge shot me” su izgovorene vrlo tiho. Provjerite i sami, ali to je vrlo sumnjivo i mora nešto znaciti.

Tijekom intervjua, novinar ABC-a je pitao Suge Knighta “If you knew who killed Tupac, would you tell the police?” Suge mu je odgovorio “Absolutely not.”

Na internetu sam vidjela poruku od nekog tipa koji kaže da mu je neki prijatelj još prije Biggievog ubojstva rekao da je Tupac nazvao Biggiea i na telefonskoj sekretarici mu ostavio poruku. Na njoj Tupac navodno kaže “Check mate bich,” a nakon toga Nate Dogg kaže “West Side is the best Side”.

87% Tupacovih obožavatelja misli da je on živ, a samo 11% da je mrtav. O njegovoj smrti postoji mnogo teorija. Govori se da je on ubijen kao upozorenje Knightu, da je bio žrtva East Coast - Wea t Coast rivalstva, da ga je ubio netko iz glazbene industrije… Tupac je imao mnogo neprijatelja i bio u svadi s mnogim ljudima (LL Cool J, Dr. Dre, Nas, Chino XL, Moob Deep, Junior M.A.F.I.A., Biggie Smalls, Puffy, cijeli Bad Boy Entertainment…) i nije is kljuceno da ga je ubio netko od njih. Za sada je ipak najjaca i najvjerojatnija tvrdnja da ga je, po naredbi Suge Knighta, ubio netko iz Death Rowa. Postoji mnogo detalja koji idu tome u prilo g i mnogo ljudi je vec odbacilo tvrdnju da je on bio žrtva East Coast - West Coast rivalstva ili svade medu bandama i da su ga, zapravo, ubili njegovi. Ima za to mnogo dokaza. Ovo su samo neki od njih:

Kad je Suge 1995. platio jamcevinu za njega, 2Pac je potpisao ugovor prema kojem je prije odlaska iz Death Rowa morao napraviti 3 albuma. All Eyez on Me se racuna kao 2 i Makaveli bi bio treci, što znaci da je 2Pac mogao ostaviti Death Row i poceti sa vlastitim Makaveli Recordsom.

Ne zna se gdje je otišao profit od 2Pacovog albuma All Eyez on Me. Death Row bi 2Pacu poklonio auto ili kupio kucu, ali nikad ništa nije bilo na njegovo ime. Nije imao ništa i Death Row ga je p osjedovao. Upravo prije svoje smrti, 2Pac je odlucio da mu je dosta i poslao pravnom zastupniku Death Row Recordsa pismo u kojem iznosi namjeru da napusti Death Row cim izade njegov novi album (Makaveli).

2Pac bi ostavio Death Row i poceo s vlastitim Makaveli Recordsom. Makaveli Records bi bio velika konkurencija Knightu i Death Rowu. Ako bi 2Pac umro, ne bi bilo Makaveli Recordsa. Pristaše “Wes t Coasta” bi mislili da ga je ubio Bad Boy pa bi za to optužili Biggie Smallsa, što i jesu. Ako Biggiea ne bi bilo, Bad Boy više ne bi bio tako mocan. Bez konkurencije Makaveli Recordsa i Bad Boy Entertainmenta, Death Row bi postao najprodavanija diskogra fska rap kuca.

2Pac je imao 200 neobjavljenih pjesama vrijednih milijune, i da je otišao, uzeo bi ih sa sobom. Uzbudenje oko njegove smrti bi garantiralo još više novca i otkad je njegov treci album, Makaveli , izdan, prodaje se kao lud. Ugovor s Death Rowom bi bio gotov, ali se oni nisu htjeli tako lako odreci zlatnog rudnika poput 2Paca.

Poslije pucnjave, Suge je naredio svima da šute i nitko nece indetificirati ubojicu. Jedina osoba koja je, Yafeu Fula, Kadafi iz “Tha Outlaw Immortalz”, naden je mrtav. Sad kad je Suge u zatvor u, tri covjeka iz Death Rowa koja su prije tvrdila da nisu ništa vidjeli, sad tvrde da jesu.

Da je 2Pac odglumio svoju smrt, morao bi potkupiti svakog clana Las Vegaške policije, sve doktore u bolnici, barem neke clanove medija i pogrebnog servisa. Da su ti ljudi priznali da su bili umiješani u lažiranje 2Pacove smrti, bili bi ubijeni. Mislim da se nitko ne bi upuštao u to za manje od milijun dolara. 2Pac je umro bez icega, a Death Ro w je rekao da su oni zaradili samo 200 milijuna.

Da su Cripsi ubili 2Paca, zašto ne biubili i Knighta? Ispaljeno je 12 metaka, 5 je pogodilo 2Paca, a jedan je samo okrznuo Knightovu glavu. Suge je bio više umiješan u pitanje bandi (bivši cla n Bloodsa) i osoba koja je udarila Orlanda Andersona u MGM-u. Anderson nije svjedocio protiv Knighta na njegovom sudenju - rekao je da Suge nije imao ništa s tucnjavom.

Da Suge nije okrenuo auto, bile bi još dvije bolnice u koje je mogao odvesti 2Paca bliže od one koju je odabrao. Jedna je bila preko puta i sigurno ju je vidio, ali ga nije odveo tamo jer je že lio da 2Pac iskrvari. 2Pac je putem izgubio mnogo krvi.

Kamera u MGM Grandu je snimila Knighta dok je 2Pacu govorio “Yo, Pac, take off your vest, it’s hotta than a muthafucka in here”.

U prve dvije sekunde albuma The 7 Day Theory, netko kaže “Suge shot me” ili “Suge shot him”.

Tijekom intervjua, novinar ABC-a je pitao Suge Knighta “If you knew who killed Tupac, would you tell the police?” Suge mu je odgovorio “Absolutely not”.

Zašto tako mocna i bogata tvrtka kao Death Row Records nije objavila nagradu za pronalazak ubojice?

Sada kad ga više nema, neki ce reci da ga je ubila glazba ili da mu se to dogodilo zato što je izabrao takav put u životu. Možda nikad necemo saznati tko je ubio 2Paca ili zašto je on govorio stvari koje je rekao i radio stvari koje je napravio. Sve što nam je ostalo su njegova glazba, filmovi i intervjui. 2Pac je živio brzo i teško i umro je brzo i teško. I na svoj osobit nacin, on je dao dokaz svim ljudima koji nisu vjerovali da netko poput njega može uciniti nešto sa svojim životom.